Potpredsjednik Grčić za mjesečnik Banka: Nemamo vremena za čekanje

Možete li definirati glavne karakteristike gospodarske strategije kojom bi se u ovoj godini jasno pokazalo da je načinjen zaokret?

Ključni element gospodarskog oporavka je pokretanje investicijskog ciklusa. I dok smo, koliko-toliko, uspjeli stabilizirati i pripremiti novi ciklus javnih investicija, privatne investicije još uvijek su u padu. Upravo u tom segmentu vidimo potencijalni zaokret i najveći doprinos gospodarskom oporavku. Od planiranih 70-ak milijardi kuna investicija u 2013. privatne bi trebale biti na razini iznad 50 milijardi kuna. Hrvatska se bori s recesijom, već četiri godine ima negativnu stopu BDP-a, zastoj je u dotoku inozemnog kapitala, koji je ranije bio glavni pokretač razvoja, a ni zemljama u okruženju, posebice našim glavnim vanjskotrgovinskim partnerima nije lako. Upravo zato moramo osigurati investicije da bismo preokrenuli trendove i ostvarili gospodarski rast, želimo stvoriti takvu poslovnu klimu u kojoj će privatni investitori, kako domaći, tako i strani, prepoznati priliku za zaradom u našoj zemlji. Cilj nam je ojačati konkurentnost i vratiti poslovni optimizam. Na tome se temelji i naša gospodarska strategija koja će, vjerujem, u ovoj godini preokrenuti trendove, dok bi pravi val investicija mogao doći u 2014. i 2015 godini. Tome će znatno pridonijeti ulazak Hrvatske u Europsku uniju jer su iskustva drugih zemalja novih članica pokazala da su, uz transfere kroz EU-fondove, značajni faktor rasta bila i izravna strana ulaganja.
 

Koje rezultate te nove strategije očekujete i u kojim segmentima?

Ključan je preokret u trendovima. Zato 2013. mora biti godina s pozitivnom stopom rasta i godina u kojoj će se zaustaviti trend rasta nezaposlenosti. U 2013. treba intenzivirati reforme i vratiti se na put daljnje fiskalne konsolidacije. Kad je riječ o doprinosu Vlade, nova organizacija koordinacije i veći stupanj personalizacije odgovornosti već su dali neke rezultate. Radna skupina za javne investicije na samom je startu, na primjer, osigurala nastavak projekata koji su bili zaustavljeni zbog blokade računagrađevinskih tvrtki, nositelja projekata u cestogradnji. Riječ je projektima ukupno vrijednim više od 4 milijarde kuna, a mjesecima je bila blokirana njihova finalizacija u vrijednosti od oko 1,1 milijarde kuna. Neki će biti završeni do kraja ljeta, dio njih do kraja ove godine. Na dnevnom redu radne skupine za privatne investicije već će se ovaj tjedan naći 4-5 projekata vrijednih nekoliko stotina milijuna eura koji čekaju zbog raznoraznih prepreka koje ćemo nastojati otkloniti. Svaki idući mjesec očekujemo po 4-5 novih. U pripremi je uredba za primjenu Zakona o poticanju investicija što će dodatno potaknuti privatna ulaganja, a Zakon o strateškim investicijskim projektima trebao bi stvoriti okvir za bržu provedbu kompliciranih administrativnih procedura. U restrukturiranju gospodarstva intenzivira se proces koji vodi Ministarstvo financija na temelju modela predstečajnih nagodbi. Sada možemo s velikom sigurnošću reći da će ova Vlada uspješno završiti proces privatizacije brodogradilišta te u iznimno teškim okolnostima osigurati opstanak i novu priliku za 4-5 poduzeća. Nastavljamo i s restrukturiranjem javnih poduzeća. Nažalost, kratkoročni učinak svih ovih poteza je porast službene nezaposlenosti, ali tu se u velikoj mjeri radilo o fiktivnoj zaposlenosti gdje su ljudi radili, a nisu primali plaću, a bilo je slučajeva da nisu radili, a primali su plaću, uglavnom na teret poreznih obveznika. Sve u svemu, težak posao i izazov na koji Vlada odgovara uvođenjem reda i otvaranjem perspektive za oporavak i rast.
 

Bude li rast domaćeg bruto proizvoda minimalan kao što je projicirano u proračunu, računate li daste ispunili glavne zadatke ili će to biti znak daljnje stagnacije?
 

Nitko u ovoj godini ne očekuje velike stope rasta. Ali imamo razloga očekivati da će se trendovi preokrenuti i da ćemo u 2013. stvoriti temelje za izraženiji rast u idućim godinama. Uz sve Vladine aktivnosti na privlačenju i pokretanju investicija ta se očekivanja temelje, kako sam već rekao, i na ulasku Hrvatske u EU, koji daje veću pravnu sigurnost ulagačima i našem opredjeljenju da se što bolje pripremimo za korištenje novca iz EU-fondova.
 

Koji bi uopće rezultat pokazao da je stagnacija prevladana?
 

Svaka pozitivna stopa u 2013. koja bi bila iznad one koja se može smatrati “statističkom pogreškom” značit će novi trend u hrvatskom gospodarstvu. No, pozitivne trendove želimo vidjeti u pojedinim komponentama BDP-a, osobito u investicijama i izvozu. Kada je riječ o strukturi investicija, znak oporavka bio bi porast privatnih investicija te osobito porast izravnih stranih ulaganja.
 

Hrvatskoj je potrebna nova gospodarska struktura? Koja?
 

Već i ptice na grani znaju da je naša gospodarska struktura tradicionalna, općenito tehnološki zapuštena, s izuzetkom nekoliko industrija poput farmaceutike ili dijelom energetike te drugih sektora, poput telekomunikacijskog, IT ili financijskog, koji ostvaruju dodanu vrijednost daleko iznad prosjeka. Tu su i prehrambena industrija i turizam, koji bi svaki pojedinačno i u sinergiji mogli predstavljati velik potencijal za budućnost. Hrvatska može biti most prema srednjoj i istočnoj Europi ima dobar obrazovni sustav kojem nedostaje direktna poveznica s gospodarstvom i veći naglasak na primijenjena istraživanja, ima brojne inovatore i inovacije, ima prirodne resurse i talentirane mlade ljude. Sve su to vrijednosti koje možemo ponuditi ulagačima, osobito stranima, na stvaranju gospodarske strukture koja će se temeljiti na novim znanjima i tehnologijama, na novim idejama i proizvodima.
 

Kako mislite realizirati novu gospodarsku strukturu ako gospodarstvo ne bude reagiralo na prilike koje mu otvorite?
 

Zašto mislite da gospodarstvo ne bi reagiralo na nove prilike? Ja se nadam da će poduzetnici prepoznati ovo što radimo, uvjeren sam da će efekti biti sve vidljiviji, da će svima biti lakše poslovati i da će većina onih koji posluju u Hrvatskoj ostvarivati zaradu. Sigurno rezultat neće doći sam od sebe, preko noći, ali mi u Vladi imamo zadatak koji moramo ostvariti, svjesni smo te odgovornosti i ne odustajemo. S druge strane, bilo bi dobro da se napokon počne govoriti o dobrim primjerima u hrvatskom gospodarstvu. Doista, postoje poduzeća koja unatoč krizi ulažu u razvoj i idu naprijed. Nedavno sam bio gost u tvrtki s više od 1500 zaposlenih koja je u 2012. ostvarila 40 posto veći promet nego u 2011., od čega čak 90 posto proizvoda i usluga izvozi i koja stalno zapošljava nove ljude, uglavnom mlade i visoko obrazovane.
 

Može li se uopće nova gospodarska struktura isplanirati i “naručiti”?
 

Može se i treba planirati. U suvremenim uvjetima to znači industrijsku politiku, mjere i instrumente, prilagoditi poticaju onim industrijama i granama koje su važne za postizanje strateških ciljeva. Moramo znati što hoćemo. Moramo se hitno odrediti prema tome je li za budućnost ove zemlje važnija još neka suvremena prometnica ili bi bilo bolje da tih milijardu, dvije usmjerimo primarno na poticaje razvoju i istraživanju u našim industrijama, a što će im osigurati prije svega opstanak, a onda i novo i snažnije pozicioniranje na tržištu EU-a i u regiji. Na svu sreću, konvergencijski i reformski okvir, koji nam ulazak u EU donosi, sve veće značenje davat će upravo tim soft-razvojnim čimbenicima, a to će se jasno prepoznavati i kroz odgovarajuće financijske mehanizme i instrumente, pa i strukturne fondove EU-a. No, treba biti svjestan da takve, duboke promjene nisu moguće preko noći, kao i da su restrukturiranje i prilagodbe u gospodarstvu kontinuirani i dinamični proces.
 

Koliko je nova strategija temeljena na privatnim investicijama, a koliko na javnim?
 

Sama struktura ukupnih investicija gdje su privatne dominantne, ali i činjenica da privatne investicije padaju već nekoliko godina zaredom, jasno govore da je naglasak na privatnim investicijama. Javne investicije u ovom trenutku imaju tu svoju kompenzacijsku ulogu, kao nadomjestak za manjak privatnih. Tako je to obično u vremenu krize kad država ima ulogu kratkoročnog stabilizatora.
 

Ove godine očekujete rast investicija za 11,5 posto, odnosno za oko 8-9 milijardi kuna. Možete li objasniti kako ste došli baš do tog broja, što ste sve zbrajali?
 

Toliki smo rast predvidjeli kad smo u studenome 2012. predstavljali Vladin plan investicija. Tada smo rekli da bi, uvažavajući zatečenu strukturu agregatne potražnje i očekivanja u 2012., rast bruto investicija u 2013. trebao iznositi 8,98 milijardi kuna te doseći približno 72 milijarde kuna. Taj investicijski potencijal temelji se na započetim ulaganjima javnih poduzeća te povećanim kapitalnim ulaganjima ministarstava i drugih državnih institucija, ali i jačanju privatnih investicija.
 

Koliko iznose investicije iz proračuna i u koje svrhe?
 

Projicirali smo u 2013. godini ulaganja iz proračuna u visini od blizu 6,7 milijardi kuna, što je 2,9 milijardi više nego u 2012. godini. Cijeli je niz projekata u energetici, prometnoj infrastrukturi, zaštiti voda i okoliša. Značajan dio financirao bi se i iz EU-fondova. Taj ambiciozni plan kapitalnih ulaganja dijelom ćemo morati smanjiti kod očekivanog rebalansa proračuna, no ako za 2 do 3 posto smanjimo kapitalna ulaganja, ona će i dalje biti u prosjeku za 30 posto veća nego 2012.
 

Kada i kako očekujete efekte tih investicije – vidljive pomake u porastu industrijske proizvodnje, zaposlenosti i naposljetku ekonomski rast?
 

Poznato je da javne investicije, pretežito u infrastrukturu, imaju značajnije kratkoročne učinke na industriju i građevinarstvo, a puno manje u srednjem i dugom roku. Razlog je to što želimo snažnije potaknuti privatni sektor da investira. Industrija, turizam, poljoprivreda, promet i logistika djelatnosti su koje bi trebale najviše pridonijeti povećanju zaposlenosti. No, da bi se to dogodilo potrebno je zaustaviti odljev kapitala iz zemlje i probuditi novi optimizam kod ulagača. Praksa je pokazala da su nove članice EU-a postajale atraktivnije za ulagače. Dobile su razvojnu šansu ulaskom na jedinstveno tržište, s bespovratnim izvorima iz EU-fondova, otvorenošću granica i pravnom sigurnošću. Vjerujem da će Hrvatska na isti način iskoristiti tu šansu.
 

Zakon o poticanju ulaganja? Koji su efekti planirani? Što ako se ne ostvare? (Vaša je teza da novca za investicije ima, ali da projekta nema. Je li naše gospodarstvo zaista neatraktivno, neinventivno i ako je tako, što konkretno Vlada može učiniti?)
 

Zakon o poticanju ulaganja nudi zaista brojne povlastice. Primjerice, netko tko investira više od 3 milijuna eura neće plaćati porez na dobit u razdoblju do 10 godina od godine početka investicije, uz uvjet otvaranja najmanje 15 novih radnih mjesta. Poduzetnicima koji ulažu od 1 do 3 milijuna eura stopa poreza na dobit umanjuje se za 75 posto uz uvjet otvaranja najmanje 10 novih radnih mjesta, dok se stopa poreza na dobit za investicije do milijun eura smanjuje za 50 posto ako investitor otvori 5 novih radnih mjesta. Tu su i izravne potpore za zapošljavanje od 3000 do 9000 eura po radnom mjestu, ovisno u kojoj se regiji investira, odnosno kolika je stopa nezaposlenosti u toj regiji. Ali samo s poticajima ne možemo riješiti probleme hrvatskog gospodarstva. Brojne su administrativne prepreke, zaustavljen je dotok inozemnog kapitala, banke se prvi put nakon 12 godina razdužuju, averzija prema riziku nije odavno bila tako velika. U ovoj godini moramo ubrzano krenuti u reforme, rezati birokratske prepreke, značajno poboljšati poslovnu klimu. Radimo i na stvaranju novih financijskih instrumenata da bismo pomogli tvrtkama koje imaju razvojni potencijal, a sada su u problemima.
 

Pretpostavimo da učinite sve, da slomite birokratske barijere, smanjite trošak rada, a privatne investicije izostanu? Što onda? Naime, u vrijeme konjunkture bilo je investicija (u građevini, trgovini, telekomunikacijama, turizmu...) unatoč navodnim preprekama. Zašto mislite da su sad “barijere” problem, a do jučer nisu bile?
 

Ključne riječi su povjerenje i rizik. Svjetska ekonomska kriza, problemi s kojima su se suočile mnoge zemlje narušila je povjerenje investitora, sve su manje skloni riziku, odgađaju investicije. Barijere su uvijek problem, ali u stabilnijim uvjetima poslovanja lakše se prevladavaju. A mi sada nemamo vremena za čekanje. Moramo potaknuti investicije jer su one ključ oporavka. Privlačenje kapitala naš je prioritet, a to ćemo učiniti stvaranjem bolje poslovne klime i vraćanjem poslovnog optimizma.
 

Kakav multiplikativni efekt mogu imati pojedinač ne privatne ili javne investicije (npr. Plomin, Ombla, Sisak) ili transfer iz EU-fondova?
 

Već smo nešto o tome rekli. Svaka investicija stvara nove vrijednosti, potiče zapošljavanje, donosi prihod, doprinosi razvoju zemlje i pojedinih regija. Neke imaju manji, neke veći multiplikativni efekt, ali sve doprinose gospodarskom rastu. Ipak, kada je riječ o javnim investicijama država i druge javne institucije trebale bi s više pozornosti procjenjivati izravne i neizravne učinke tih ulaganja te u skladu s tim određivati prioritete, osobito u uvjetima značajnih budžetskih ograničenja.

Dvojba štednja ili potrošnja – u čemu se zapravo sastoji, u konkretnom primjeru u Hrvatskoj?
 

Neću reći da je riječ o lažnoj dvojbi, ali suština je u tome da se možete pokriti onoliko koliko je prekrivač dug. Ključno je, dakle, da moramo učiti kako trošiti ono što imamo, a ne ono što nemamo. Oni koji se zalažu za kreiranje nove potrošnje kao modela izlaska iz ovog začaranog kruga krize često zanemaruju objektivna ograničenja daljnjeg nekontroliranog zaduživanja, pitanje (ne)održivosti duga, (ne)sposobnosti otplate kredita i plaćanja enormnih kamata… Oni drugi, koji se zalažu samo za restrikcije i štednju, zanemaruju da bi ta druga krajnost vodila u produbljivanje spirale prema još većim minusima… Politika hrvatske Vlade je traženje dobre mjere između štednje i dinamike fiskalne konsolidacije, s jedne strane, i projiciranog utjecaja na gospodarstvo i stopu rasta, s druge strane. Čini mi se, ako to nije pretenciozno reći, da neki novi pogledi na krizu u svijetu slijede naš pristup.
 

Koji je najveći hrvatski gospodarski problem i jeste li fokusirani na njegovo rješavanje ili ga mislite riješiti posredno, popravljanjem opće klime?
 

Dvije su stvari ključne. Prvo, zaustaviti propadanje postojećih tvrtki te im pomoći u restrukturiranju i povratku na tržište. To podrazumijeva ubrzanu pripremu i provedbu predstečajnih nagodbi pod pretpostavkom da se svi vjerovnici, a ne samo država, aktivno uključe u taj proces. Drugo je pitanje kako vratiti poslovni optimizam, pokrenuti ljude, potaknuti ih na nove investicije i otvaranje novih radnih mjesta. I tu država ima odgovornost da miče barijere investitorima, ali i da izravnim poticajima podupre realizaciju privatnih projekata. I to je upravo ono na što smo trenutno fokusirani.
 

Pretpostavimo da je glavni problem izostanka stranih i domaćih investicija – pravosuđe (nedovoljna zaštita vlasništva). Ono nije u vašoj ingerenciji, a vi možete biti odgovoran ako izostanu investicije. Može li se to prevladati?
 

Ja sam, dakako, odgovoran za funkcioniranje koordinacije koju vodim, kao što je svaki drugi državni dužnosnik u toj koordinaciji odgovoran za onaj segment koji upravo on treba odraditi da bi sustav funkcionirao. Konkretno, model Doing business kojim želimo postići značajno unaprjeđenje poslovne klime je toliko kompleksan i zadire u gotovo sve sfere djelovanja Vlade zbog čega konačni uspjeh ovisi o funkcioniranju Vlade kao cjeline, a ne o jednom čovjeku. Ostvarivanje ugovornih prava, zaštita ulagača, registracija vlasništva, porezi… sve su to točke s kojima se u narednom razdoblju namjeravamo bolje plasirati na ljestvici konkurentnosti.
 

Kako će se restrukturiranje brodogradnje odraziti na investicije? Što je s privatizacijom Brodosplita?
 

Znate da se ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak sastao u Bruxellesu s povjerenikom za tržišno natjecanje, kroz mjesec dana očekuje se potpisivanje ugovora za privatizaciju Brodosplita. Kako sam već spomenuo, na dobrom smo putu da uz Uljanik i Brodosplit ubrzo uspješno razriješimo i budućnost Brodotrogira i 3. maja. Brodogradnja je uvijek imala važno mjesto u hrvatskom gospodarstvu. Mogli bismo reći da je brodogradnja uvijek bila i teret i prilika. Privatizacija brodogradilišta također sa sobom nosi i novi teret državi u smislu sudjelovanja u troškovima restrukturiranja, ali i otvara mogućnost za nova ulaganja privatnih partnera mjerena u milijardama kuna, a što bi se prema ugovorima koji se pripremaju doista trebalo i dogoditi.
 

Kada očekujete da će se raščistiti stanje u građevinskom sektoru?
 

Pojedine građevinske tvrtke su u postupku predstečajne nagodbe, vidjet ćemo kako će se to odvijati. No, sigurno je da dobrim dijelom njima treba restrukturiranje i novi poslovi. Mi smo sada odledili dio zamrznutih projekata u cestogradnji, krenut će investicijski ciklus u javnom i privatnom sektoru i to će pridonijeti raščišćavanju stanja u građevinskom sektoru.
 

Najavili ste da nam je u ovoj 2013. godini na raspolaganju gotovo milijardu eura od Svjetske banke, Europske banke za obnovu i razvitak te Europske investicijske banke, a iz IPA-e i strukturnih fondova EU-a više od 500 milijuna eura. Za koje infrastrukturne i druge projekte?
 

Računamo na sav taj novac u gospodarskom oporavku i rastu. Najviše novca iz EUfondova alocira se u projekte u području prometa i zaštite okoliša, riječ je o iznimno složenim i zahtjevnim projektima velike vrijednosti. Značajno se ulaže i u poljoprivredu te malo i srednje poduzetništvo, obrazovanje i poticanje zapošljavanje. Svjedoci smo potpisa ugovora HBOR-a s EIB-om od čak 500 milijuna eura za financiranje malog i srednjeg poduzetništva, infrastrukturnih projekata i industrije, ali i za sufinanciranje projekata vezanih za strukturne fondove EU-a. U 2013. očekujemo realizaciju niza javnih projekata. Nadamo se da će krenuti u realizaciju TE Plomin, trebala bi biti dovršena i termoelektrana u Sisku, u planu je i nekoliko željezničkih pravaca poput relacija Dugo Selo-Križevci te Okučani-Novska. Zapravo, u cijeloj 2013. pripremat će se modernizacija pružnog pravca Rijeka-Zagreb-Botovo, zatim 10. koridora od Zagreba do granice sa Srbijom te još nekih prometnih pravaca. Imamo velika očekivanja i od desetak projekata odlagališta otpada. Dosta je investicija u pripremi, a vezane su uz vodoopskrbu i odvodnju u najvećim hrvatskim gradovima, kao i onim manjima i ruralnim sredinama.
 

Od 2014. do kraja 2020. Hrvatska u proračun EU-a treba uplatiti 4 milijarde eura, dok joj, istodobno, na raspolaganju stoji oko 14 milijardi iz fondova EU-a. Koliko će tog novca Hrvatska iskoristiti ovisi isključivo o kvaliteti projekata koje bi trebalo pripremiti Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU-a. Imate li stručnjaka u postojećoj državnoj upravi za pripremu i provedbu EU-projekata? Koliko je projekata već pripremljeno?
 

Ne samo naše Ministarstvo, nego još 10-ak drugih ministarstava i državnih agencija. U ovom smo trenutku fokusirani na projekte za 2013. i 2014. godinu. Isto tako, trebamo hitno ojačati administrativne kapacitete u svim ovim institucijama. U skladu s Vladinim odlukama dodatno je zaposleno 93 ljudi na pripremi poslova za EU-fondove, a do kraja ožujka bit će završeni natječaji u kojima će još 139 ljudi biti zaposleno. Tražimo ljude sa specifičnim znanjima i vještinama, oni moraju biti spremni na brze prilagodbe, konstantno učenje i usvajanje novih znanja. Njihovim zapošljavanjem imat ćemo nešto više od tisuću ljudi koji će raditi na poslovima vezanim za upravljanje sredstvima iz EU-fondova, a procjenjuje se da bi u Financijskoj perspektivi 2014.- 2020. našoj zemlji bilo na raspolaganju za sve programe između 11 i 13 milijardi eura. U ovoj godini trebali bismo realizirati EU-projekata u vrijednosti od 2,2 milijarde kuna, sve to bez potpora u poljoprivredi i sredstava za ruralni razvoj koja se također očekuju iz EU-proračuna u drugoj polovici 2013. S druge strane, uplata u EU-proračun iznosit će nešto više od 1,7 milijardi kuna.
 

Nakon ulaska u EU smanjit će se sloboda vođenja ekonomske politike. Gdje i kako će se to odraziti na hrvatsko gospodarstvo? Koja bi pri tom bila moguća uloga MMF-a?
 

S jedne strane, mogli bismo reći da su naši ciljevi vrlo bliski prioritetima EU-a, a tu je vraćanje povjerenja i stabilnosti u gospodarstvo, provedba strukturnih reformi, fiskalna konsolidacija, jačanje konkurentnosti i slično. S druge strane, suočit ćemo se s konkretnim i kvantificiranim zahtjevima u pojedinim područjima, osobito u fiskalnoj politici i upravljanju javnim dugom. To je dodatni poticaj da nastavimo s fiskalnom prilagodbom inače ćemo se suočiti s tzv. excessive deficit procedurom Europske unije koja predviđa i odgovarajuće restriktivne mjere, pa i sankcije vezane uz postizanje fiskalnih ciljeva. Vidjeli ste ovih dana da i MMF procjenjuje kako Hrvatska ima izglede osnažiti svoju poziciju predstojećim ulaskom u Europsku uniju, i to nastavljajući vjerodostojnu fiskalnu konsolidaciju, proširenje i provedbu Vladinog programa strukturnih reformi s prioritetom na povećanju sudjelovanja na tržištu rada i poboljšanju poslovne klime.
 

Mislite li da nam se može dogoditi “Grčka”?
 

Ne mislim. To nije naš scenarij. Naš je cilj ubrzati reformske procese da bismo trajnije stabilizirali rashodnu stranu proračuna i nastavili putem fiskalne konsolidacije te da bismo kroz te reforme osigurali bolju poslovnu klimu za oporavak privatnih investicija. Tu smo na dobrom putu.
 

Što donosi novi zakon o velikim, strateški važnim investicijskim projektima? Koja su to područja?
 

Tim zakonom želimo ubrzati procedure vezane uz pokretanje investicijskog ciklusa. Odbacujem svaku pomisao da bi taj zakon trebao dovesti do rasprodaje prirodnih i drugih bogatstava Hrvatske. Namjera je omogućiti državi da u određenim situacijama kroz ubrzanu proceduru riješi određene zapreke koje stoje na putu realizaciji toliko važnim projektima. A strateškim projektima smatraju se svi oni koji su od interesa za Republiku Hrvatsku, bilo da su u energetici, turizmu, prometu, elektroničkim komunikacijama, zaštiti okoliša, komunalnom gospodarstvu i slično. U Nacrtu zakona navodi se da je takav projekt vrijedan najmanje 150 milijuna kuna, a njime se Jasno je što su strateški projekti stvara uvjet za zapošljavanje većeg broja ljudi, doprinosi razvoju manje razvijenih dijelova Hrvatske, uvode se nove tehnologije kojima se povećava konkurentnost itd. Osobno sam predložio da se svim projektima koji se u većinskom dijelu financiraju iz EU-fondova i čija vrijednost prelazi već 10 milijuna eura također dodijeli status strateških projekata. Mislim da bi to moglo značajno pridonijeti boljoj i bržoj apsorpciji besplatnog i bespovratnog novca iz EU-fondova.
 

Imate i novi tim za koordinaciju, kako on radi i koje su kontrolne točke njegove efikasnosti?
 

Da, preuzeo sam koordinaciju rada Vlade vezanu za gospodarstvo, uz koordinaciju za regionalni razvoj i EU-fondove koju vodim od ranije. Potičem timski rad, svatko ima svoje zadatke čije ispunjavanje analiziramo na sastanku koordinacije. Imamo tri radne skupine koje se na dnevnoj razini bave svim pitanjima iz svojeg djelokruga, dakle realizacijom javnih investicija, otklanjanjem prepreka za privatne investicije i poboljšanjem poslovne klime te unaprjeđenjem iskorištenosti EU-fondova. Zanimaju me samo mjerljivi rezultati. Bit će to pokazatelji stupnja realizacije planova javnih ulaganja, pokazatelji o postotku povučenih sredstava iz EU-fondova, broj i vrijednost odblokiranih privatnih investicija i slično.
 

Na inicijativu potpredsjednika Radimira Čačića Vlada je osnovala Agenciju za investicije i konkurentnost. Sada je osnovana radna skupine koja se zove Koordinacija za investicije na čijem ste vi čelu. Kada će se ostvariti njezini ciljevi (realizacija ključnih projekata javnih poduzeća i onih financiranih iz proračuna, uz pomoć sredstva iz fondova EU-a)?Postoji i Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija od kojih se mnogo očekuje…
 

Agencija za investicije i konkurentnost, AIK, novom je organizacijom izuzetno dobila na značenju. Ljudi iz Agencije u stalnom su kontaktu s potencijalnim investitorima, pripremaju prijedloge za otklanjanje zapreka za sastanke radne skupine, zajedno s nadležnim državnim tijelima. Dio projekata se pokreće, na drugima se otklanjaju prepreke i čeka početak realizacije. Očekujem da svaki mjesec riješimo 4-5 projekata. Ako bismo održali takvu dinamiku, možete i sami zamisliti kakav bi to bio pomak.