Branko Grčić, potpredsjednik Vlade i ministar regionalnoga razvoja i fondova Europske unije za Business.hr: Prioritet Vlade su investicije za nova radna mjesta i povećanje osobne potrošnje

Razgovarao: Miro Soldić


Kako biste ocijenili dosadašnji rad Vlade? S čime ste zadovoljni, a što se moglo i bolje?

- Vlada je zacrtala jasnu strategiju koja se bazira na tri stupa: sređivanju javnih financija i fiskalnoj konsolidaciji, provedbi reformi koje bi trebale potpomoći tu konsolidaciju, te restrukturiranju gospodarstva i otvaranju perspektive za novi investicijski ciklus. Sve što radimo ide u tom smjeru i na tome ćemo i dalje inzistirati.
      
Pomaci su vidljivi u uvođenju reda, najviše u području javnih financija. Poboljšana je financijska disciplina, smanjuje se nelikvidnost, deficit je smanjen u 2012. za gotovo 5 milijardi kuna. Interventno smo se organizirali u otklanjanju prepreka investitorima i jačanju poslovne klime. Intenzivno pripremamo projekte za povlačenje EU fondova. Privatizirali smo brodogradnju i dali joj novu priliku. Uz pomoć države se restrukturira više od 4,5 tisuća tvrtki kroz postupke predstečajnih nagodbi. Saniramo zdravstveni sustav s preko 5 milijardi kuna s direktnim utjecajem na položaj npr. farmaceutske industrije. Zaustavili smo rast zapošljavanja u javnom sektoru. Ubrzano restrukturiramo javna poduzeća. Veseli nas pokretanje novih privatnih industrijskih projekata kao što su Saint Jean Industries u Slavonskom Brodu, talijanske grupacije Danieli u sisačkoj željezari, Calzedonie u Knegincu, i slični. Ohrabrujuće su i najave investicija u sektoru obnovljivih izvora energije, u pripremi je nekoliko projekata kroz model javno-privatnog partnerstva, a pojačali smo i javne investicije u ovoj godini koje će dati poticaj građevinskom i industrijskom sektoru. Najveći problem ostaje reforma mirovinskog sustava opterećenog velikim brojem umirovljenika s relativno malim mirovinama i daljnjim starenjem stanovništva. Slično je i s reformom sustava socijalne skrbi gdje je jako teško naći dodatne rezerve.

Problem je i to da Hrvatska nije otok, dijelimo sudbinu Europe u kojoj se, prema podacima za prvi kvartal, nastavlja recesija. Iako smo smanjili stopu pada u prvom kvartalu na 1,5 posto,  naš oporavak neće ovisiti samo o našim naporima već i o kretanjima u zemljama koje su naši najveći vanjskotrgovinski partneri. Nažalost, stanje u Italiji i posebno Sloveniji, koja je u prethodnom kvartalu pala čak 4,8 posto, nije ohrabrujuće.

Problem je da kriza traje već četiri godine i građani imaju sve manje strpljenja. Stvaraju se nerealna očekivanja, a nasljeđe je takvo da će trebati više godina nego što je mandat ove Vlade da se sve do kraja raščisti. Svi gledaju u državu, a jasno je da svatko mora dati svoj doprinos izlasku iz krize, od poduzetnika, banaka do sindikata.  S tim se moramo nositi, postići pravi omjer između štednje i potrošnje, preokrenuti trendove prema gospodarskom oporavku.

Kako ste zadovoljni iskorištenošću EU fondova do sada? Što treba popraviti da bi se povukao maksimalni iznos predviđenih sredstava i što konkretno Vaše ministarstvo radi po tom pitanju?

-Značajno smo povećali vrijednost ugovorenih IPA projekata u odnosu na kraj 2011. kada smo preuzeli vođenje Vlade, sa 37 posto na današnjih čak 67 posto alokacije sredstava za razdoblje 2007.-2013. To znači gotovo 200 milijuna eura ugovorenih projekata u zadnjih 16 mjeseci, a rezultat je velikog angažmana svih akreditiranih institucija i ljudi u sustavu u procesu upravljanja EU sredstvima, te jake koordinacijske uloge Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova EU. Otklonili smo određene poteškoće u procesu pripreme projekata. EU fondovi naš su prioritet i u tome ne posustajemo. Na državnoj razini spremno je devet velikih projekata, vrijednih oko 600 milijuna eura, a pojedinačno od 10 do 200 milijuna eura za koje u drugoj polovici ove godine može početi javna nabava. Trenutno imamo identificiranih projekata u vrijednosti 20 milijardi kuna, s različitim stupnjem pripremljenosti. Mi u ministarstvu ulažemo i u pripremu regionalnih razvojnih projekata, tako smo lani za razradu projektnih ideja osigurali 30 milijuna kuna, ove godine 45 milijuna kuna. Krećemo i s „lovcima na projekte“, mrežom konzultanata UNDP-a, koji će na terenu, osobito na područjima od posebne državne skrbi, snimiti projekte čiju razradu ćemo potom podržati.

Prema razgovorima s ljudima koji se bave pripremom projekata kojima apliciraju za sredstva Unije, najveći problemi su uska administrativna grla poput Agencije za plaćanje u poljoprivredi za koju tvrde da je potkapacitirana i da jednostavno ne stigne pregledati sve projekte koji pristižu te time usporava ionako dugu proceduru dobijanja sredstava. Hoćete li i kako adresirati taj problem?

- Uska grla u svim ministarstvima, agencijama, institucijama koji su uključeni u EU poslove smo registrirali. Preraspodjeljujemo ljude ili zapošljavamo nove jer procedure se moraju ubrzati i odvijati tako da nema nikakvih zaostataka. Najveći problem je, doista, u onim segmentima gdje je jako puno aplikacija koje treba obraditi prije nego izađe rang lista prihvatljivih projekata. A to je upravo IPARD program, te grant sheme u poduzetništvu ili npr. jačanju ljudskih resursa koje provode Hrvatski zavod za zapošljavanje, Agencija za strukovno obrazovanje ili samo ministarstvo poduzetništva.

Jeste li zadovoljni radom ostalih agencija vezanih za suradnju i dobijanje novca iz EU fondova, poput SAFU-a i Agencije za mobilnost i programe EU?

-Svima nam je cilj povećati razinu apsorpcije i boljeg korištenja sredstava iz EU fondova, svaka od tih agencija u svojim ovlastima tome daje svoj doprinos. Velika je fluktuacija ljudi kroz ove institucije. S jedne strane, to smanjuje njihov kapacitet i otežava funkcioniranje, a s druge strane one su izvor dobrih kadrova za razvoj privatnog konzultantskog sektora koji nam je također od izuzetne važnosti.

Kakve nas promjene očekuju u procedurama i natječajima očekuju ulaskom u EU i apliciranjem za strukturne i kohezijske fondove? Jesmo li spremni za te izazove, budući da o tome ovisi „isplativost“ ulaska u Uniju?

- Imat ćemo znatno više natječaja za prijavljivanje projekata, puno više mogućnosti za poduzeća. Procedure će biti jednostavnije, svi natječaji će biti na hrvatskom jeziku, primjenjivat će se hrvatski zakon o javnoj nabavi,  bit će kraće procedure evaluacije. Model praćenja i kontrole poštivanja pravila za trošenje sredstava bit će fleksibilniji nego u IPA-i.
Hrvatska je prije nekoliko mjeseci od Europske komisije dobila dozvolu za rad u tzv. proširenom decentraliziranom  sustavu upravljanja EU sredstvima (tzv. EDIS sustav). U tom sustavu akreditirana tijela upravljaju projektima financiranim iz EU fondova bez prethodne kontrole Europske komisije.  Dobivanje dozvole za rad u EDIS sustavu govori i o tome da je Hrvatska spremna za upravljanje strukturnim instrumentima.

Nešto drugačiji pristup bit će kod velikih projekata, vrijednosti preko 50 mil. eura kod kojih ćemo morati i dalje obavljati odgovarajuće konzultacije s Komisijom.

Kod razgovaramo o projektima sufinanciranima od EU, često se zanemaruje da se financijska konstrukcija mora zatvoriti od strane onog tko projekt priprema, da bi se potom dobio povrat dijela sredstava iz fondova. Mnogi se žale da HBOR otežava dobijanje potrebnih kredita i tako opstruira i smanjuje broj projekata. Što se može učiniti po tom pitanju budući je to od krucijalne važnosti za uspješnost povlačenja sredstava iz fondova?

-Mi već sada imamo odgovarajuće programe kod HBOR-a za sufinanciranje i predfinanciranje EU projekata, a uloga HBOR-a u tom dijelu samo će jačati, i financijski i organizacijski. Uostalom, postoji slični dobri primjeri i prakse u drugim članicama EU. No, mi očekujemo da će se u taj proces sve više uključivati i poslovne banke jer to je prilično siguran posao u smislu smanjenog rizika otplate kredita kojima se premošćuje financiranje EU projekata. Kada je riječ o velikim projektima mi već odavno intenzivno razgovaramo s međunarodnim financijskim institucijama kao što su EIB, EBRD ili Svjetska banka oko zatvaranja financijske konstrukcije. Drugim riječima, ništa ne želimo prepustiti slučaju i do ulaska u EU i aktiviranja ovih projekata želimo imati kompletnu sliku.

Nekoliko puta ste najavljivali zapošljavanje 230 stručnjaka za EU projekte, no te najave se još nisu ostvarile, koji je razlog tome? Radi li se o nedostatku političke volje ostalih članova Vlade da prihvati isti prijedlog još prošle godine? Jesu li problematični operativni kapacitet vlade da pronađe i zaposli 230 ljudi? Je li u pitanju općeniti nedostatak stručnjaka te vrste? Ako je ovo posljednje,  što ste konkretno Vi i Vaše ministarstvo učinili u proteklih godinu dana da osposobite potrebne stručnjake, s obzirom da potreba za takvim kadrom sasvim sigurno nije otkrivena tek sad?

- Te su se najave ostvarile. Kako bi se ojačali administrativni kapaciteti, u skladu s Vladinom odlukom, zapošljavaju se stručnjaci putem javnog natječaja u ministarstvima i ostalim institucijama uključenima u provedbu IPA programa. Do travnja ove godine objavljen je natječaj za 173 radna mjesta. U istom vremenu zaposleno je 87 novih zaposlenika, a dodatnih 13 ljudi došlo je u sustav unutarnjom preraspodjelom. Zanimljivo je da je kroz isto razdoblje, a u okviru redovite fluktuacije, 26 zaposlenika napustilo institucije u sustavu upravljanja IPA fondovima.

Iz kojih sredstava očekujete gospodarski rast ili povećanu osobnu potrošnju kad je u 2012. sva oslobođena sredstva „pojela“ država (ono sto se s novcima događalo 2012. bi se trebalo reflektirati na gospodarstvo i stanovništvo u 2013.)?

-Istina je da najveći uzrok negativnoj stopi BDP- a još uvijek leži u padu osobne potrošnje te privatnih investicija. I građani i poduzeća se „razdužuju“ u odnosu na banke i to je svakako problem. Bez novca nema ni potrošnje ni investicija. No, kao što vidite to je razlog da u uvjetima krize država pokušava održati odgovarajuću razinu potražnje, a naš je prioritet vezan za kapitalne projekte na račun tekuće potrošnje. Zato smo postavili ambiciozan plan da u 2013. investiramo preko 14 milijardi kuna kroz javna poduzeća i još 5 milijardi kroz proračun, a što uključuje i troškove restrukturiranja važnih sektora kao što su brodogradnja i zdravstvo. Dakle, poruka je jasna – pokušavamo štedjeti na tekućoj potrošnji u korist kapitalnih ulaganja i projekata koji su, po ocjeni analitičara, jedan od ključnih doprinosa da je BDP u prvom kvartalu pao manje nego u zadnjem kvartalu 2012. No isto tako, druga poruka je da bez oporavka privatnih investicija koje bi trebale ove godine iznositi cca 50-tak milijardi kuna neće biti ozbiljnijeg oporavka. Zato je srce naše strategije jačanje poslovne klime za poticaj domaćim i inozemnim ulaganjima u privatne poduzetničke projekte, a država za to vrijeme djeluje pretežito kao stabilizator.

Kako mislite povećati osobnu potrošnju kad jedan dio stanovništva ima smanjenje ili anulirane prihode uslijed nezaposlenosti, a drugi koji se još drži povećava štednju ili samo vraća kredite, tako da, po svemu sudeći,  nije za očekivati niti održanje postojeće opće potrošnje (čak ni uz povećanje cijena), a kamoli povećanje?

-U ovoj godini osobna potrošnja nominalno stagnira, pad maloprodaje usporava što je jedan od indikatora. No, realno pad je još uvijek značajan, a oporavak će biti spor. Problem su svakako i očekivanja. Blagi oporavak potrošačkog optimizma još uvijek nedovoljno utječe na potrošnju onih građana koji imaju za to mogućnost. Upravo zato, fokus Vlade je na investicijama koje trebaju izravno i neizravno doprinijeti otvaranju novih radnim mjesta, novoj dinamizaciji gospodarstva bez koje nema povećanja potencijala za osobnu potrošnju ali i buđenja pozitivnih očekivanja i nužnog optimizma.

Postoji li mogućnost da u suradnji s drugim ministarstvima poput Ministarstva poljoprivrede, Ministarstva gospodarstva i Ministarstva graditeljstva napravite operativni program gradnje bioplinskih pogona i fotonaponskih elektrana na farmama u Hrvatskoj te takvom programu prilagodite Pravilnike IPARD-a, Tarifni sustav za OIE i sl., uz mogućnost međunarodnog javnog natječaja za nabavku opreme koja se ne proizvodi u Hrvatskoj?

-Ministarstva već rade na tome. Intenzivno pripremamo programske dokumente za financijsko razdoblje 2014.-2020. Do kraja godine moramo pripremiti Partnerski sporazum kroz koji će se definirati način trošenja svih sredstava. Želimo izbjeći preklapanja, nastojimo postići sinergiju između različitih izvora tako da postignemo što bolji učinak a za što manje sredstava u pojedinim projektima. U području energetike nadležna ministarstva pripremaju programe u skladu sa europskim ciljevima 20-20-20, dakle do 2020. godine povećanje udjela obnovljivih izvora energije do 20 posto, smanjenje emisije ugljičnog dioksida za 20 posto i isto toliko poboljšanje energetske učinkovitosti. Naravno da će biti mogući natječaji za javnu nabavu na koje će se moći javljati zainteresirane tvrtke iz drugih zemalja, a sve u skladu s hrvatskim zakonima.

Postoji li mogućnost da se napravi operativni program provođenja energetske učinkovitosti na višestambenim zgradama i zgradama kolektivnog stanovanja, prvo u gradovima gdje postoje javna centralizirana grijanja. Tim programima bi se promijenio energent s nafte na šumsku biomasu, a objekti bi se sanirali da se smanji potrošnja energije. Nešto slično modelu obnove ratom porušenih kuća s početkom 2000 godine. Npr. provesti natječaj na nivou države za dostavu potrebnih izolacijskih materijala, vanjske stolarije i potrebnih radova kako bi se smanjio ukupni trošak sanacije zgrada.

-Ima nekoliko inicijativa na tom tragu. U skladu s tematskim ciljevima za financiranje iz EU fondova, paralelno s donošenjem Operativnih programa razrađuju se procedure kojima će se jasno definirati svi koraci i obveze u pripremi projekata.

Po usvajanju regulative na razini EU bit će moguće upućivanje Operativnih programa na usvajanje Ekonmskoj komisiji. To očekujemo početkom 2014.

Koje resurse je Vaše ministarstvo stavilo na raspolaganje kao pomoć potencijalnim korisnicima EU fondova, konkretno onima kojima treba pomoć oko validacije i izrade projekata, te kredit za osiguranje obaveznih početnih sredstava?

-Već sam naglasio da Ministarstvo pruža tehničku i financijsku pomoć u razradi projektnih ideja, odnosno izradi projektne/tehničke dokumentacije. Pratimo provedbu projekata, a radimo i na osiguranju sredstava za nacionalno sufinanciranje. Provodimo i edukaciju po gradovima kako bi što više ljudi bilo osposobljeno za pripremu EU projekata. Ali mi ne možemo sve. Ono što čini država, trebaju činiti i  ljudi na lokalnoj razini. Neophodno je da ulažu u pripremu projekata, a mi im pomažemo i pomagat ćemo u pripremi projekata kako bismo što bolje iskoristili više od 8 milijardi eura bespovratnih i besplatnih sredstava i ojačali konkurentnost našeg gospodarstva. Pomagat ćemo posebno siromašnije jedinice lokalne samouprave koje nemaju niti administrativni niti financijski kapacitet za pripremu i sufinanciranje realizacije projekata.

Što  poduzima Vaše ministarstvo u smjeru poticanja Društveno odgovornog poslovanja (DOP) i na koji se način namjerava postaviti prema poslovnim subjektima koji se ponašaju društveno neodgovorno, poput velikih telekoma, koji unatoč ogromnim profitima otpuštaju ljude?

-To nije izravno u nadležnosti ministarstva koje vodim, ali jeste u nadležnosti moje pozicije potpredsjednika Vlade za gospodarstvo.  Prije neki dan smo na Danu poduzetnika vodili o tome zanimljivu raspravu. Kontrola troškova je važan segment upravljanja kompanijama, no nije dobro ako se to koncentrira uglavnom na kresanje troškova otpuštanjem radnika. A u tehnološki snažnim industrijama kakvi su telekomi izgleda da je to ustaljena praksa. Prilagodljivost tvrtki je vrlo važna, međutim ako je to samo preko leđa radnika onda smo daleko od društveno odgovornog poslovanja. Što se tiče kompanija koje tehnološki zaostaju konkurentnost se ne može graditi samo, naglašavam samo, na kresanju troškova već upravo ulaganjem u nove tehnologije i razvoj proizvoda čime se povećava produktivnost i dodana vrijednost. Začudio me stav poduzetnika koji tom aspektu nisu dali veliku važnost. Upozorio sam da je upravo to fokus politike EU koju ćemo i mi osjetiti kroz posve novu i drugačiju strukturu ulaganja financiranih iz EU fondova gdje istraživanje, razvoj, inovacije i jačanje ljudskih resursa imaju apsolutni prioritet.

Što je sa, citiram Vas, " 200 projekata od kojih je 90 na području Slavonije, 50 na području sjeverozapadne Hrvatske i 50 na jadranskom području,"  o kojima ste pričali prije gotovo godinu dana? Radi se, opet prema Vašim riječima, o "sportskim dvoranama, vrtićima, kulturnim domovima, lokalnim cestama, vodovodima, kanalizacijama i slično". U kojoj su fazi ti projekti, jesu li pokrenuti, ako nisu - zašto nisu?

- Svi ovi projekti su davno pokrenuti a mnogi od njih već i dovršeni, uglavnom oni manji gdje smo mi kao ministarstvo sufinancirali njihovu provedbu. Preciznije, u 2012. su u okviru „Programa održivi razvoj lokalne zajednice“ financirana i završena 74 infrastrukturna projekta (6 školskih objekata, 1 dječji vrtić, 6 raznih drugih objekata javne namjene, 37  prometnica, 18 vodovoda, 6 sustava odvodnje).  U okviru „Programa razvoj potpomognutih područja“ sufinancirano je 115 manjih infrastrukturnih projekata (53 komunalne i 62 socijalne infrastrukture).

Ove godine smo iz proračuna za sufinanciranje 122 projektna prijedloga s područja 20 županija izdvojili ukupno 48.750.000 kn. To nije velik novac, ali uvijek može dobro doći za poboljšanje uvjeta življenja u slabije razvijenim područjima.

Većinu preostalih pripremljenih projekata želimo usmjeriti za financiranje iz EU fondova. Zadnjih nekoliko mjeseci ugovorena je izrada projektne dokumentacije za 32 regionalna razvojna projekta javne i poslovne infrastrukture i 64 manja projekta na potpomognutim područjima, koji se pripremaju za povlačenje sredstava iz strukturnih fondova.

Primijetio sam zanimljiv podatak o odnosu zaposlenih i nezaposlenih na tržištu rada, naime, od 2008. godine se broj nezaposlenih se povećava za 163.000, ali broj zaposlenih se smanjuje za 267.000, dakle oko 100.000 je „nestalo“ tijekom tog razdoblja. O čemu se tu prema Vašem mišljenju radi? Je li riječ o iseljavanju, umirovljenjima zbog starenja stanovništva ili se radi o depresivnom povlačenju s tržišta rada i shodno tome brisanju iz evidencije HZZ-a?
-O svemu pomalo. Jasno je da jedan broj ljudi ostaje registriran na Zavodu dok paralelno raste udjel sive ekonomije gdje priliku nalazi isto tako značajan broj ljudi koji su u krizi izgubili posao. Upravo su dramatične procjene udjela sive ekonomije koje idu i do 40 posto što je ogroman problem ali i potencijal u slučaju da se mjerama vlade i povećanjem povjerenja na tržištu dio sive ekonomije pretoči, ili vrati u onaj „službeni“ dio.