Potpredsjednik Vlade Branko Grčić za Večernji list: Koncesija autocesta dat će Hrvatskoj prostor za disanje

Razgovarao Gojko Drljača
 

Ima li temelja za optimizam u 2014. godini?

-Tri su ključna stupa na kojima inzistiramo. Prvo je fiskalna konsolidacija i uvođenje reda u javne financije. Drugi stup su reforme, kako one strukturne, tako i reforme u javnom sektoru. Treći stup strategije su, naravno, investicije kao ključna komponenta nužna za rast. Sva tri stupa trebali bi biti osnova gospodarskog oporavka. Otprilike prije mjesec dana predstavili smo smjernice fiskalne politike za trogodišnje razdoblje. Vrlo transparentno prikazali smo sve troškove; i one koje postoje i koje tek očekujemo. Na jednom mjestu na hrpu smo stavili sve što smo izvukli van. Možda je početni efekt bio stvaranje slike o poprilično velikom deficitu. Međutim, kad smo prije nekoliko dana dobili podatke Eurostata o stvarnom deficitu, onda se vidjelo od čega smo krenuli. Krenuli smo od 7,8 posto deficita u 2011. godini. U 2012. godini uspjeli smo ga reducirati na 5 posto BDP-a, a to je značajan pomak. U 2013. deficit će ostati na razini 2012. godine ili će možda biti na malo višoj razini, a izvjesno  je da kreće europska procedura prekomjernog deficita prema kojoj ćemo deficit morati svesti na najviše 3 posto udjela u BDP-u. Reforme tome moraju pridonijeti. Suština je u tome da mi rashodnu stranu više nemamo gdje dirati, moramo provesti ozbiljne reformske mjere unutar zdravstva, obrazovanja, mirovinskog sustava i socijale. Tu su  i kratkoročne  mjere koje bi već u 2014. godini trebale imati konkretne učinke na proračun, ali i dugoročne koje trebaju stabilizirati rashodnu stranu proračuna.

Treća  ključna komponenta su mjere za gospodarski rast. U fokusu su investicije, a da bi se investicije dogodile morate jačati poslovnu klimu, osigurati novce i probuditi optimizam i pozitivna očekivanja. Taj treći paket nešto je na čemu trenutno radimo za iduću godinu. Nadam se da ću s ministrima gospodarskih resora i ministrima indirektno vezanih resora uspjeti završiti taj posao do donošenja proračuna za sljedeću godinu. To što radimo nazvali smo matricom konvergencije.
 

Što to točno znači matrica konvergencije?

-Misli se na konvergencijski plan u dijelu ekonomskog programa koji ćemo morati izraditi za Europsku komisiju do proljeća. Ekonomski program se sastoji od Nacionalnog plana reformi (NRP), a drugi je konvergencijski plan – plan za gospodarski oporavak i rast. NRP je dobio obrise usvajanjem reformskih mjera, a sada radimo na inventuri programa i mjera za gospodarski oporavak tj. na matrici konvergencije. Radi se o postojećim ili novim mjerama s kojima različita ministarstva direktno ili indirektno podupiru gospodarstvo. Primjerice, kod Ministarstva financija nabrojene su sve mjere na prihodovnoj strani kao što je oslobađanje od plaćanja poreza na dobit ili oslobađanje plaćanja dijela zdravstvenih doprinosa. Tu je, dakle, sve ono što je već ugrađeno u naš sustav. Što se tiče paketa mjera na rashodnoj strani, prioritetan je dio različitih poticaja gospodarstvu kroz različite programe; od poticaja malom poduzetništvu i obrtima, preko projekata regionalnog razvoja do poticaja industriji, poljoprivredi, turizmu i drugim sektorima. Tu su i instrumenti poput FGS-ova, programi i garancijske sheme HBOR-a i HAMAG-INVESTA. Cilj je na jednom mjestu imati pregled svih instrumenata koje imamo na raspolaganju te iskazati snagu tih instrumenata u novcu koji se direktno ili indirektno ulijeva u gospodarstvo. Tu su i druge mjere poput predstečajnih nagodbi o kojima ovisi očuvanje postojećih radnih mjesta. Prikazali smo i veliki potencijal alternativnih izvora financiranja poput povoljnijih kredita međunarodnih institucija i EU fondova.  Neki dan moglo se čuti da bi nam u 2014. godini moglo biti na raspolaganju 1,3 milijardi eura kroz EBRD, EIB i Svjetsku banku, što za reforme, što za poticaje malom gospodarstvu, što za sufinanciranje projekata baziranih na fondovima EU. To je ogromni potencijal koji moramo iskoristiti. To su dostupni i jeftiniji krediti.

U Matrici se referiramo na ključne EU ciljeve. Jedan od ključnih je povećanje dostupnosti kapitala. Namjera je u krizi olakšati poduzetnicima pristup novcu. Drugo veliko područje interesa EK je istraživanje i razvoj. Cilj je dati što veći poticaj istraživanjima za dizanje konkurentnosti. Tu smo pripremili određene programe kroz Ministarstvo znanosti ali i za kroz ministarstva gospodarstva i malog poduzetništvo. Treće bitno područje su infrastrukturni projekti. Radi se o javnim investicijama koje bi posebno trebale probuditi gospodarstvo. Inzistiramo da u strukturi investicija javne budu relativno dobro zastupljene zato što su privatne pale tj. miruju. Uloga je države biti stabilizator. Država će svojim ulaganjima probuditi građevinarstvo i vezanu industriju. Neki kažu da bi trebali preuzeti keynesijanski pristup. Da, on je dijelom ugrađen u našoj strategiji upravo kroz javne projekte. U ovom trenutku imamo oko 20 milijardi kuna javnih investicija, a privatne su oko 50 milijardi. Nekada je bio omjer 25 prema 70 milijardi. Znači, javne investicije su bitno manje pale nego privatne. Zapravo je ključni problem pad privatnih investicija, a tu leži i ključ oporavka. Kad privatne investicije počnu rasti otvorit će s prostor za smanjenje javne potrošnje i u dijelu javnih investicija.

O kojim investicijama točno govorite?

-U prvom dijelu godine digli smo javne investicije 30 posto. Najviše ih je u Hrvatskim vodama.  U Hrvatskim cestama puno se radi na poboljšanju kvalitete postojećih cesta ali i izgradnji nekih dionica čija je realizacija usporila zbog krize: autocesta prema Pločama, granici s BiH, tu je zaobilaznica Dugopolje-Split, cesta prema Kaštelima, tuneli na obilaznici prema Omišu, tu je  nastavak dionice prema Sisku, nastavlja se gradnja ipsilona prema Bjelovaru i Koprivnici, tu je most na Dravi... Radi se o masi projekata. Od novih projekata najviše ih se događa na željeznicama i tako će biti u narednim godinama. Tu očekujemo bum. Koridori 5b i 10, Rijeka – Botovo te pruga od granice sa Slovenijom prema Srbiji, projekti su teški više od 3 milijarde eura! Govorimo o 25 milijardi kuna investicija u idućih 7-8 godina. Ogromna investicija i većinom financiranje iz EU fondova. Ti projekti, nažalost, nisu na vrijeme pripremljeni. Osim manjih dionica na koridoru 10 nismo zatekli gotove projekte. I sada užurbano radimo na njihovoj pripremi.
 

Što je s ulaganjima u energetiku?

- Kako što vidite Plomin C je vrlo izvjestan. Ono što moramo pričekati je iskaz obvezujućeg interesa prijavljenih investitora. Ono što smo sada promovirali u Londonu je plinska elektrana u Osijeku i gomila projekata u obnovljivim izvorima.

Trenutno najveći pokrenuti projekt je dionica pruge na koridoru 5b Dugo Selo-Križevci vrijedna 220 milijuna eura. To je projekt koji će biti sufinanciran iz EU fondova te nam osigurava dobar start u apsorpciji EU sredstava. Tu su još dva projekta veličine 140  milijuna eura iz EU fondova: vodoopskrbni sustav Osijeka i vodoopskrbni sustav Poreča. Odobreni su od strane Komisije, a natječaji kreću do kraja godine. Uz male grantove računam da ćemo imati oko 500 milijuna eura u idućih 4-5 mjeseci ugovoreno iz EU fondova. Uvjeren sam da ćemo dokazati da priča kako ćemo biti neto uplatitelji u EU-proračun nije točna. Trenutno radimo zajedno s predstavnicima Komisije na reakreditaciji institucija za upravljanje strukturnim fondovima. U pitanju su dozvole za rad, certifikati... Komisija upravo radi pregled i čim naprave reviziju mi bi mogli povući avans od 150 milijuna eura. I bez toga bi bili 15-ak milijuna eura u plusu do kraja godine, a s tim čak 165 milijuna eura.

Imamo IPA-u koju povlačimo cijele godine, imamo direktne potpore proračunu 75 milijuna eura, imamo 40 milijuna tzv.  Schengen facilitya... Dakle, ja sam siguran da završavamo godinu u plusu. A ako avans ne legne na račun u prosincu, leći će u siječnju pa će plus u 2014. biti viši za 150 milijuna eura. U 2014. planiramo plus od 160 milijuna, a mogao bi, dakle, biti i viši od 300 milijuna eura.
 

Sada kad su vam se slegli dojmovi iz Londona kakvi su dalje planovi, mislite li da morate požuriti obići sve dijelove svijeta?

-Bio sam jedan od onih koji su pokušali smiriti tenzije oko tog Londona. Ništa spektakularno ali izuzetno korisno za Hrvatsku. Išli smo u London s ciljem jačanja hrvatskog imidža. Morali smo biti ozbiljni, ponuditi konkretne projekte te uvjeriti više od 200 ljudi da se u Hrvatskoj događaju ozbiljne promjene. Ništa se ne može postići u jednom danu ali kroz follow up aktivnosti i dalji razvoj suradnje može se puno postići u animaciji investitora. Mnogi od njih, doznali smo kroz kuloarske razgovore, prikriveno ili neprikriveno su već tu, u Hrvatskoj. Preko odvjetničkih ureda ili agencija oni istražuju tržište i mogućnosti.
 

Gdje se sljedeće spremate? U Aziju, turneja po cijelom svijetu?

-Ne, mislim da se mi prvo trebamo okrenuti zemljama koje su se već dokazale kao investitori u Hrvatskoj. To su Njemačka, Italija, Austrija. U Beču smo već bili, ali radilo se o manjem skupu koji nije bio toliko medijski popraćen. Paralelno s tim, Agencija za investicije s manjim timom neki dan odradila je Dublin, sljedeći tjedan su u Zurichu, a u planu im je Češka i Poljska.

Najveći interes u bilateralnim razgovorima koje smo u Londonu vodili do kasne večeri sa fondovima i predstavnicima banaka bio je za monetizaciju autocesta. Moglo bi se reći da je to bio glavni naglasak skupa u Londonu.
 

Očekujete da bi neobvezujuće ponude sredinom studenog mogle biti vrlo kvalitetne?

-To je bilo ispitivanje terena. Posebno se sa strane potencijalnih partnera inzistiralo na transparentnosti procesa. To je ono na što Vlada stavlja najveći naglasak. Interes nam je da se taj posao odradi na vrhunskoj profesionalnoj razini te da kroz taj projekt osiguramo Hrvatskoj, gospodarstvu i državi, prostor za disanje. Monetizacijom autocesta možemo bitno popraviti fiskalnu situaciju, možemo smanjiti javni dug i rasteretiti državu tekućeg troška kamata između 800 milijuna do milijardu kuna na godišnjoj razini koje su proizašle iz kredita godinama uzimanih za gradnju autocesta. Te kredite do sada nismo otplaćivali nego smo ih samo reprogramirali.
 

Znači novac od koncesije iskoristit ćete za vraćanje kredita?

-U najvećem dijelu novac bi trebao ići za vraćanje nepovoljnih kredita, a u jednom manjem dijelu i za realizaciju tekućih projekata u cestogradnji.
 

U kojoj mjeri će se onda novac od koncesije za autoceste odraziti na smanjivanje fiskalnog deficita?

-Definitivno će 3 ili više milijardi eura živog novca bitno poboljšati našu fiskalnu poziciju jer će smanjiti tekući deficit za oko milijardu kuna te će značajno smanjiti postotak javnog duga u odnosu na BDP.

Sa 185-190 milijardi kuna javni dug pao bi na 165-170 milijardi. I to je vrlo značajni pomak. Dobijate malo prostora za disanje dok svim ovim drugim mjerama o kojima sam govorio ne pokrenete gospodarstvo. Rješenje svih rješenja na kraju je samo jedno – osigurati gospodarski rast. Možemo se ovako mučiti s rashodnom stranom proračuna i gledati gdje uštipnuti, ali to samo znači da će  spirala krize ići prema dolje.
 

Prihodovnu stranu nećete rješavati višim PDV-om?

-Ne. Govorim o potrebi jačanja gospodarstva. Ako realiziramo realni rast od 1,5 posto u 2014. Plus inflacija od 2-2,5 posto, onda govorimo o nominalnom rastu 3,5-4 posto prihodne strane proračuna. Sve dok to ne osiguramo imat ćemo ovakvo mučenje s rashodovnom stranom da bi održali deficit pod kontrolom.
 

Vidite li ipak u sljedećoj godini prostora za rezove na rashodovnoj strani? Ima li prostora za značajne uštede?

-Jako teško. Mene najviše brine to što ćemo u idućem proračunu vjerojatno morati dijelom dirati i u javne investicije, dakle, u kapitalna ulaganja. Sada ulazimo u fazu kada ćemo kao većina novih članica EU, kapitalna ulaganja u Hrvatskoj morati preorijentirati na financiranje iz EU fondova, a domaća sredstva, koja su do sada bila dominantna, smanjiti te s ostatkom sufinancirati tzv. EU-projekte. To mora biti strategija Vlade. Na tome ćemo inzistirati. Ove reforme u zdravstvenom, mirovinskom i obrazovnom sustavu sigurno će donijeti neke uštede ali one neće biti dovoljne  za eliminaciju deficita. Nema eliminacije deficita kroz puko bavljenje rashodnom stranom proračuna. To je poanta.
 

Osjeća li se po vam duh orbanizma u Hrvatskoj?

-Ne.

Ni kroz svađe s bankama, izjave ministra Linića i premijera na tu temu? Mađarska je zbog sličnih stvari imala dosta problema s percepcijom međunarodne investicijske zajednice.

-Da, Mađarska je u nekim stvarima bila dosta radikalna. Ali mislim da se mi krećemo u prihvatljivim okvirima u smislu izgradnje održivih odnosa na principu pravednosti i reda. U godinama iza nas bilo je puno situacija u kojima se ponašanje banaka svodilo na ponašanje monopolista. Diktirali su uvjete koji su bili dosta nepovoljni. Tada nije bilo snage ni dovoljno političke volje da se to ponašanje dovede u pravednije okvire. Posebno mislim na divljanje kamata, na njihovu promjenjivost i posljedično veliku nesigurnost građana i poduzeća. Dobro je dok je dobro svima i dok gospodarstvo ide prema naprijed, kad je visoka zaposlenost. Ali, kad je nastupila kriza 2008. godine i kad se sustav počeo drmati vidjelo se koliko su mnoge društvene skupine izložene riziku. Čak i banke se slažu da su u dobrim godinama jako dobro zarađivali. A usred krize opet su imale popriličnu dobit. Nisu snosile teret krize u mjeri u kojoj je to zadesilo ostale sektore gospodarstva i građane. Zar ne?
 

Sad se procjenjuje da će banke završiti godinu na razini sustava s nula kuna dobiti. To bi mogao postati sistemski problem.

-Uvijek pokušavam objektivno sagledati stvari i tražim dobru mjeru, uspostavu održivog sustava, ravnotežu. Zato se zalažem da se za sve mjere koje Vlada donosi simuliraju učinci. Mjere trebaju biti takve da ne ugroze tržišne odnose i konkurenciju, odnosno stabilnost sustava, ali i da osiguraju red u sustavu i eliminiraju mogućnost zlouporaba. Tako i mjere koje se odnose na bankarski sektor ne smiju ugroziti temeljnu djelatnost banaka o kojoj ovise mnogi drugi u državi, poduzeća i građani. Vlada vodi računa da se nađe nužni balans.
 

Fali li vam Ratko Čačić u Vladi? Očekujete li njegov povratak?

-Ne mogu u to ulaziti. To je, prije svega pitanje za premijera i Ratkovu stranku, HNS. Ne želim ništa prejudicirati niti o tome išta znam. Što se tiče vremena koje smo zajedno proveli u vladi mogu reći da Ratko Čačić ima svoj prepoznatljivi stil. Ima puno znanja i praktičnog iskustva. I to je koristio u poslu koji je obavljao kao prvi potpredsjednik Vlade. Nažalost, zadesilo ga je to što ga je zadesilo. On je bio projektno orijentiran. Uhvatio bi se nekoliko projekata te bi ih gurao, činio je sve da projekti zažive. Naslijedio sam ga na poziciji potpredsjednika Vlade za gospodarstvo, ali ne vodim Ministarstvo gospodarstva nego Ministarstvo regionalnog razvoja te je moja pozicija nešto drugačija. Ja sam orijentiran prema širem, strateškom pristupu i tzv. „velikoj slici“ sustava. Sve svoje napore ulažem da posložim mozaik cjelovitog sustava te da inzistiram na provedbi ona tri ključna stupa Vladine strategije o kojima sam na početku govorio. Već sam nekoliko puta govorio i o tom institucionalnom deficitu u funkcioniranju sustava čemu sam također dao veliku pozornost.  Vidio sam da fale forumi gdje će se na najvišoj dužnosničkoj razini razgovarati o najvažnijim pitanjima u gospodarstvu i po pitanju reformi. Pokrenuo sam osnivanje radnih skupina za ključne segmente poput javnih investicija, privatnih ulaganja i poslovne klime, upravljanja EU fondovima. Mislim da su već do sada opravdale svoje postojanje. Dobili smo priliku da kroz timski rad i jaču koordinaciju raspravimo sve ključne probleme i projekte na najvišoj razini i da ubrzamo donošenje odluka. A i sami znate da je vrijeme iza nas bilo posebno opterećeno problemom nedonošenja odluka.

 

 

 

Vijesti iz medija