Hrvatski mediji već rade za Karamarkovu "doktrinu"?

Nekako kao da se uvriježilo da su, eto, domaći mediji takvi kakvi jesu: neinformirani i površni. No, možda je vrijeme ipak se zapitati radi li se doista samo o neznanju i plitkosti? Ili je »doktrina« možda već odavno krenula u svoju operacionalizaciju

 

Kako smo se samo prevarili! Kad smo, s prijelazom stoljeća i dobar dio prvog desetljeća dvijetisućitih pomislili da je Hrvatska, konačno, izašla iz doba »povijesnih« događanja, prevrata koji su oduzimali dah, riječju, posvemašnje političke nestabilnosti.
 

Da je došlo vrijeme »dosadne« političke rutine, u kojoj se tu i tamo vlasti smjenuju s lijeva na desno, ali stvari općenito, polako i bez historijskih stresova idu dalje, po mogućnosti - nabolje. Tako je i izgledalo skoro cijelih prvih deset godina. A onda je došao prvi srpanj 2009. i ostavka Ive Sanadera (još nerazjašnjena, hvala na pitanju) i Hrvatska kao da je zahajala »vlak smrti« u nekom bizarnom cirkusu s kojeg nikako da siđe i nastavi plovidbu...
 

Politički, gospodarski i kazneni zapleti i raspleti izmjenjuju se tolikom brzinom da će se, valjda, u neko sretnije, mirnije vrijeme, tek netko sa stisnutim »slow-motionom« moći u potpunosti objasniti i oslikati što nas je sve pogodilo u zadnjih pet godina. A u toj nekakvoj retrospektivi svoje posebno mjesto imat će i posljednjih sedam dana.
 

Jasno, glavnu »ulogu« u toj priči imat će brutalni obračun između premijera i ministra financija, u kojem se spominjao i »drugi svijet« i u kojem su riječi poput »laži« i »kriminala« imali glavnu ulogu - unutar ili između redaka. O svom tom ratu Linića i Milanovića, koji je zasad završio porazom prvog, a vjerojatno će i propašću njihove stranke na skorim euroizborima, napisala se već zavidna tonaža novinskog teksta. Uglavnom, optužbe na stranu, ali tajming, način obračuna i teški karakteri dva glavna junaka ove priče definirat će narednom periodu mnogo šire stvari od puke političke sudbine njih dvojice.
 

Nemojte nas trovati slobodom govora

No, mimo ultimate-fighta u SDP-u i Vladi, posljednjih sedam dana donijelo je još dvije prebitne društvene pojave, koje su, potpuno nezasluženo, ali i vrlo znakovito, ostale u drugom planu i dubokoj sjeni.
 

A to su najava zabrane slobode javnog govora od strane šefa opozicije i neočekivano pozitivni gospodatski pokazatelji u 2014. godini.
 

Tomislav Karamarko je, naime, komemorirajući godišnjicu smrti Gojka Šuška bio potpuno jasan: »Svatko će u svojoj kući moći misliti što hoće, ali na javnoj sceni neće to moći, nego će morati poštivati vrijednosti na kojima se temelji hrvatska država, a to su: Domovinski rat, branitelji, naši poginuli, politička doktrina dr. Tuđmana i veliko djelo Gojka Šuška«.
 

Dva dana kasnije, pojašnjavajući što je htio reći (makar je izjava vrelo jednoznačna), šef HDZ-a se pravdao vađenjem iz konteksta i emotivnošću situacije. Pa prisnažio: »Vi koji želite da se zaboravi, da se agresor izjednači sa žrtvom, mislite to u svojoj sobi, svojoj kući, dvorištu. Na javnoj sceni, kroz udžbenike, kroz vaše novine, molim vas, nemojte nas trovati s tim«.
 

Karamarko je, nema sumnje, ovim definitivno zaslužio definiciju političara vrlo opasnih namjera. A budući da iz HDZ-a o želji za zabranom slobode govora dolazi samo gromoglasna šutnja, to znači dvije stvari: da je ista zabrana tamo već provedena i da je cijela stranka, kao i njen predsjednik, partija opasnih namjera.
 

No, čak ni to možda nije najgori, najstrašniji zaključak koji se može izvući iz Karamarkovog egzotičnog bulažnjenja o »vrijednostima doktrina« koje se ne smiju dovoditi u pitanje.

 Nego šutnja. Medijska šutnja koja je uglavnom prekrila njegov istup kakvog se ne bi postidio ni sam Franjo Tuđman u najgoroj fazi, u onoj kad se borio protiv virtualnih raznobojnih vragova i »malom Matiji« objašnjavao da je Dinamo u Pančevu. Kvragu, čak ni Tuđman nije otvoreno zazivao zatiranje slobode javnog mišljenja i govorenja...

 Međutim, većini domaćih medija to nije bilo ni izbliza zanimljiv materijal za značajniju objavu.
 

Plusevi koje valja prešutjeti

Gospodarski pokazatelji koji iznenađuju stidljivim plusevima, međutim, također nisu »medijska roba«. Iznenađujuće, kurentnom su odjednom postale ekonomske procjene Europske komisije. One koje su mediji uglavnom izignorirali prije nekoliko mjeseci kad su previđale rast BDP-a i pad nezaposlenosti u Hrvatskoj. Sad su se, međutim, pogoršale. Hrvatska je ušla u proceduru prekomjernog deficita i rezanje će se osjetiti. Stoga je prognoza BDP u minusu, a od Hrvatske bi u 2014. godini po promjeni BDP-a lošije mogao stajati samo Cipar. Za to, naravno, znate. Čuli ste, vidjeli, svi su pisali o tome.
 

A na kojem je mjestu Hrvatska po istom kriteriju završila 2013. godinu? I koliko se mijenjala razlika između promjene BDP-a na razini Unije i cijele Hrvatske u odnosu na prošle godine? To, naravno, vrlo vjerojatno ne znate. A Hrvatska je 2013. godinu završila na 21. mjestu po promjeni BDP-a (ispred, primjerice, jedne Finske) i s najmanjim jazom između promjene domaćeg i EU BDP-a od izbijanja krize 2009. godine.
 

No, medijima je bilo važnije ismijavati se s Grčićevom izjavom da bi BDP ove godine rastao da nema strogih mjera štednje na kojima inzistira EU. »Europska komisija je snizila procjene hrvatskog BDP-a u proljetnim prognozama zbog mjera fiskalne konsolidacije koju vlada provodi u sklopu Postupka prekomjernog deficita« je, međutim, znatno manje citirana izjava. Dao ju je potpredsjednik Europske komisije Siim Kallas.

A kad smo već kod BDP-a - postoji solidna mogućnost (opasnost?) da je u prvom tromjesečju ove godine bio u - plusu, prvi put otkad je Milanovićeva ekipa ušla u Banske dvore i svega treći put od izbijanja globalne ekonomske krize. Drugi gospodarski pokazatelji upućuju na to: imamo prvo tromjesečje u kojem je rasla industrijska proizvodnja od početka 2008. godine, osobna potrošnja je prestala padati, a izvoz je u prva dva mjeseca ove godine rastao za čak 13 posto.
 

Dovraga, izgleda da će i broj nezaposlenih u travnju biti manji nego lanjskog travnja, što je najčvršći znak dosad da se nešto ipak - događa (a dnevni podaci za svibanj, pritom pokazuju da se još brži ritam smanjenje broja nezaposlenih na burzi). Svi ovi podaci su nemalo iznenadili ekonomske analitičare, a vrlo vjerojatno i vas koji čitate ove retke.

 Jer o svemu tome mediji uglavnom izvještavaju ili vrlo slabo - ili nikako.
 

Radi se, jasno, o vrlo opasnom društvenom fenomenu. Jer je, barem u demokratskom društvenom uređenje, informirani birač stvar i opće kulture i političkog legitimiteta i stabilnosti poretka.

 Nekako kao da se uvriježilo da su, eto, domaći mediji takvi kakvi jesu: neinformirani i površni. Crne brojke privlače, valjda, više klikova od svjetlijih tonova, a žutilo od najava crnila iz usta nekih domaćih političara.
 

No, možda je vrijeme ipak se zapitati radi li se doista samo o neznanju i plitkosti? Ili je »doktrina« možda već odavno, podzemnim putevima, krenula u svoju operacionalizaciju.

Vijesti iz medija