- Objavljeno: 16.03.2015.
Potpredsjednik Vlade Branko Grčić za Novi list : Reforme moramo gurati, neće nas zaustaviti izborna godina
Razgovarala Irena Frlan Gašparović
Mi kao Vlada nemamo nikakav otpor prema reformama, duboko smo svjesni da one Hrvatskoj trebaju. Jedino naše razilaženje u ovom trenutku je u dinamici provedbe tih reformi: mi idemo nešto sporije, a EU kaže da moramo ići brže
O gospodarskoj situaciji, korištenju prilika koje nam pruža Europska unija i reformama koje od Vlade traži Europska komisija razgovarali smo početkom tjedna s potpredsjednikom Vlade i ministrom regionalnog razvoja i fondova EU-a Brankom Grčićem.
Kad je Državni zavod za statistiku objavio da je BDP rastao za 0,3 posto, prva pomisao mi je bila: evo, potpredsjednik Grčić je konačno bio u pravu. Jeste li se i vi tako osjećali?
– S obzirom na to da je taj moj optimizam na neki način postao mantra, naravno da mi je drago da je prošla godina završila gospodarskim rastom. No, još mi je draže što smo cijelu 2014. godinu imali trend uspona u bitnim segmentima gospodarstva, kao što je industrija, izvoz, dobre pokazatelje u turizmu i slično. Sve to je doprinijelo da u zadnjem kvartalu 2014. godine imamo gospodarski rast. Naš cilj je poduprijeti gospodarstvo, da bismo te pozitivne trendove nastavili i u 2015. godine.
Ne smeta vam što vas zovu dežurnim optimistom u Vladi?
– Bitno je je li taj optimizam utemeljen ili ne. Prošla godina je definitivno pokazala da taj optimizam nije bio bez pokrića, kako neki često govore.
Ali dugo je trajalo, vi ste optimist od 2012. godine.
– Da, ali mi smo u dvije godine praktički došli do preokreta trendova. Svi pokazatelji to govore, posebno pokazatelji vezani uz novo zapošljavanje. Taj je proces bitno intenziviran u mandatu ove Vlade. Sve je veći broj ljudi koji se zapošljava, iako paralelno i velik broj ljudi gubi posao, ali to je potvrda dubokog procesa restrukturiranja hrvatskog gospodarstva koji je ova vlada pokrenula...
Što je mala utjeha za one koji su ostali bez posla.
– Vlada obavlja iznimno težak posao, koji često nije vidljiv u široj javnosti, osim onim ljudima koji su direktno zainteresirani, kao što su zaposlenici u brodogradnji, u firmama poput »Đure Đakovića«, »Borova«, Petrokemije... Taj je proces zapravo u trećoj godini mandata počeo davati rezultate.
Koristi od EU
Spominjete brodogradnju, a u dvije tvrtke nekad povezane s »3. majem«, ljudi su mjesecima bez plaće.
– To je onaj dio tvrtki koje »Uljanik« u svom programu restrukturiranja »3. maja« nije mogao obuhvatiti u održivu cjelinu. Sada se za te tvrtke traži novi partner, investitor, jer bez toga teško je očekivati da će u tim tvrtkama u relativno kratkom roku nešto bitno promijeniti. S druge strane, činjenica da smo odvojili te tvrtke od »3. maja« omogućila je ipak da »3. maj« živi zajedno s »Uljanikom«. Spašavanjem četiri od pet velikih hrvatskih brodogradilišta osigurali smo kontinuitet za direktno desetak tisuća ljudi, a indirektno čak oko 40 tisuća. No, učinit ćemo sve i da pokušamo pomoći nekoliko stotina ljudi u ovim drugim tvrtkama da ne izgube posao, da nađemo partnera koji će investirati u njihov razvoj.
Europska komisija nedavno je od Vlade zatražila izradu uvjerljivijeg nacionalnog plana reformi koji Vlada treba predati do kraja travnja. No, vi ste u izbornoj godini. Bi li vam bilo draže da nismo u EU? Nitko vas ne bi kontrolirao, mogli biste u izbornoj godini trošiti koliko hoćete.
– Europska unija donosi nam puno koristi, ne samo u EU fondovima, nego i u izvozu i oporavku industrije. Godinama su ekonomski analitičari i praktičari govorili da Hrvatska ekonomija ne smije biti rentijerska, da se ne može bazirati samo na trgovini i uslugama, da Hrvatskoj treba industrija, proizvodnja, izvoz. Ova Vlada je uspjela preokrenuti tu situaciju. Danas Hrvatska bazira ovaj lagani gospodarski oporavak na industriji i izvozu, i naravno turizmu koji uvijek nudi stabilnost hrvatskom gospodarstvu.
Ne pitam općenito za EU, nego činjenicu da su vam, zbog članstva u EU, u izbornoj godini u mnogočemu vezane ruke...
– Europska unija je, kroz jedinstveno tržište, donijela novu priliku za hrvatske proizvođače. I to se vidi. Ne bi bilo rasta industrije da nije bilo izvoza, niti bi bilo rasta izvoza da se ne oporavlja hrvatska industrija. Još uvijek, doduše, padamo u građevinskom sektoru. Jedna od bitnijih komponenti u BDP-u, a to su investicije, u ovom trenutku je u najvećoj mjeri determinirana dinamikom građevinskih radova. Dok god pada indeks građevinskih radova, dotle se investicije i dalje smanjuju i to ima najveći negativni utjecaj na BDP. Ono čemu sada težimo, uz industriju i izvoz, jest oporavak građevinskog sektora. Kad zaustavimo daljnji pad građevinarstva, moći ćemo kreirati najzdravije moguće temelje za ubrzani gospodarski rast. I tu prilika opet dolazi iz EU-a, a to su bespovratni i besplatni novci koje su sve zemlje članice, posebno nove, iskoristile da u vremenu krize, kada nema novca iz poreznih prihoda, kroz EU fondove supstituiraju izvore financiranja i namaknu novac potreban za nove projekte. Takva strategija je prisutna i tu kod nas. U fokusu nisu samo domaća, nego i strana ulaganja, što je treći efekt članstva u EU.
Razlika u dinamici
Da ponovim pitanje, vi ste u izbornoj godini, Komisija traži reforme koje ne mogu biti drugačije nego nepopularne. Zar vam ne bi bilo lakše da nismo članica EU-a? Da nismo članica, mogli biste raditi bez kontrole Komisije.
– Reforme na koje nas EU pritišće četvrta su bitna komponenta koja Hrvatskoj ne donosi ništa negativno, nego samo pozitivne efekte. Provedba reformi, promjena strukture gospodarstva, povećanje efikasnosti javnih sektora, jačanje tržišta rada, potpore zapošljavanju, jača poslovna klima, pa tko bi imao što protiv toga? Mi kao Vlada nemamo nikakav otpor tim reformama, duboko smo svjesni da to Hrvatskoj treba. Jedino naše razilaženje u ovom trenutku je u dinamici provedbe tih reformi: mi idemo nešto sporije, a EU kaže da moramo ići brže.
Što to znači, da ove godine nećete predložiti nikakvo smanjivanje prava, nikakva rezanja?
– Ova Vlada uvažava sugestije sa strane. Međutim, donosimo odluke onako kako mislimo da u najboljoj mjeri možemo pomoći Hrvatskoj, hrvatskim građanima i gospodarstvu. Mnoge zemlje u našem okruženju u godinama krize imale su duboke rezove, plaća, mirovina, socijalnih davanja. Naša Vlada nije inzistirala na rezovima, nismo dirali ni mirovine, ni socijalna davanja, jedino plaće u javnom sektoru i to minimalno. Smatram da smo tako zaštitili najugroženije skupine društva od efekata krize i s druge strane, poticali održavanje određene razine osobne potrošnje koja je vrlo bitna da BDP dalje ne tone.
Ako u vašem planu nema nikakvog rezanja, smanjivanja plaća, zašto bi Europska komisija u svibnju prihvatila vaš plan?
– Reforme nisu samo rezanje određenih komponenti u proračunu. Reforma je povećanje učinkovitosti sustava koje onda, kao ključni efekt, ima smanjenje troškova po jedinici neke usluge koju javni sektor plasira stanovništvu i gospodarstvu. Primjerice, svjedoci smo da je lista čekanja u bolnicama smanjena. Jeste li čuli da je to više koštalo? Ne, jer smo sve uspjeli »ugurati« u troškove koje već imamo, samo uz bolju organizaciju. Dva su puta koja najbolje da idu paralelno: činimo sve što možemo da povećamo učinkovitost sustava, da za iste novce pružimo više, a s druge strane, da u onim sektorima koji troše više nego što je njihov fiskalni okvir, primijenimo i mjere rezanje troškova.
Gdje ćete onda rezati?
– Ono što nas sad očekuje u izradi nacionalnog programa reformi je da upravo na ovaj način organiziramo te nove mjere i da jasno specificiramo rokove u kojima ćemo to obaviti.
I ti rokovi će biti postavljeni u vrijeme nakon izbora.
– Ne, ti rokovi se odnose i na ovu i na iduće godine. Parlamentarni izbori su pred nama, ali mi smo davno rekli da ne možemo biti toliko podložni toj činjenici da ćemo sada zaustaviti reforme. Nemamo taj luksuz da to napravimo. Reforme moramo gurati, a istovremeno se pripremati za izbore i građanima cijelo vrijeme objašnjavati koji su benefiti takve naše politike. Ali, mislim da građani to sve bolje vide.
Vrijeme curi
Ako vaš plan ne bude dovoljno dobar za Europsku komisiju, postoji »prilika« da budemo po nečemu prvi u EU, da uđemo u korektivni postupak za ispravljanje makroekonomskih neravnoteža, odnosno poseban nadzor, u koji dosad nijedna država nije ušla.
– Komuniciramo s Komisijom i očekujemo da ćemo u međusobnoj interakciji doći do seta mjera i plana koji će biti ocijenjen održivim s jedne i druge strane. To znači da ćemo voditi jako računa o našim nacionalnim interesima, a istovremeno se uskladiti s preporukama Komisije.
Izvješće Komisije u dijelu koji se tiče EU fondova nije optimističan. U EU proračunu za razdoblje 2007. - 2013. godine na raspolaganju nam je 1,2 milijarde eura. Koliko će novca ostati neiskorišteno?
– Dosad smo ugovorili ogroman iznos, blizu milijardu eura. Nije ostalo još puno toga za ugovoriti. Druga stvar su problemi u provedbi tih projekata, u smislu slabosti građevinskog sektora koji je najzastupljeniji u provedbi, žalbenih postupaka u javnoj nabavi itd. To nam krade vrijeme, a krajnji rok za potrošiti novac je kraj 2016. godine. Znači, vrijeme lagano curi. No, imamo još gotovo dvije godine za trošenje tog novca.
Ali od 1,2 milijarde dosad je potrošeno, odnosno isplaćeno samo pola milijarde. Što bi po vama bio uspjeh, koliko isplaćenog novca?
– Kad smo procijenili da bi u nekim operativnim programima moglo ostati nešto novca, obratili smo se Komisiji i započeli pregovore o akcijskom planu za potpunu apsorpciju tog novca. Tim smo planom bitno fleksibilizirali sustav. Pokušavamo potrošiti i zadnji euro, naći projekte koji će supstituirati neke novce koji bi mogli možda ostati neiskorišteni. Akcijskim planom je predviđeno i refundiranje projekata koji su započeti iz nacionalnih sredstava, ali nisu još dovršeni. Tu imamo nekoliko vodoopskrbnih sustava koje ćemo uspjeti refinancirati, odnosno refundirati kroz tu shemu. Treći model te fleksibilnosti je tzv. faziranje projekata, što znači mogućnost da se isti projekt financira kroz više proračunskih perspektiva.
Ono što brine je da je za potrošnju milijarde eura trebao poseban akcijski plan. Što će onda biti potrebno za potrošiti deset milijardi eura, koliko nam je na raspolaganju u proračunskoj perspektivi od 2014. do 2020. godine? Deset akcijskih planova?
– Sigurno je da će to biti veliki napor za apsorpciju. Zato smo u ovoj fazi ubrzali sve aktivnosti i tu smo ispred velikog broja drugih zemalja, jer u nekim zemljama nisu još prihvaćeni ni operativni programi za korištenje EU sredstava. Znamo da je to velika prilika za Hrvatsku i naš je strateški interes tu priliku i iskoristiti.
Meni taj argument s operativnim programima nikako ne stoji. To je kao da kažete da ste se prvi prijavili na fakultet. Ali, ako ga niste završili, nema baš puno koristi od toga.
– Svaki proces u ovoj priči traje godinama. Evo, neki dan smo bili u firmi u predgrađu Zagreba koja je kupila stroj iz sredstava EU fondova. Za nabavku, montažu i pokretanje tog stroja od 170 tisuća eura, trebalo je godinu i pol dana. Pazite, radi se o nabavci gotovog stroja koji je netko drugi proizveo. A sad zamislite, na primjer, za izgradnju dionice željezničke pruge od 300 milijuna eura imamo tri godine. Prema tome, nismo mi ni neozbiljni niti se zavaravamo. Svjesni smo ogromnog posla koji radimo i činjenice da su nam kapaciteti još uvijek nedovoljni. Zato ih izgrađujemo. I svjesni smo činjenice da, i uz sve to, i dalje postoji rizik da u tri godine ne završimo te projekte. Ali je dobra okolnost što će biti priznato sve ono što do tada odradimo, a ostatak ćemo isfinancirati iz nacionalnih sredstava
PIERRE MOSCOVICI NIJE BLAŽI PREMA FRANCUSKOJ
Je li povjerenik Pierre Moscovici, zadužen za ekonomske i monetarne poslove, koji je Francuz blaži prema Francuskoj nego prema Hrvatskoj?
– Ne, ne mislim da je blaži ni na koji način. Francuzi su ponudili set mjera i obvezali se na neke stvari što je sigurno uvjetovalo da se u ovoj fazi »provuku« kroz iglene ušice.
Pa da, već dva puta su dobili produljenje rokova za prilagodbu pravilima o deficitu.
– Oni su s procesom nuđenja mjera i usklađivanja išli korak naprijed. Bio sam nedavno u Francuskoj, imao sam prilike razgovarati s predstavnicima njihove vlade, i vidio sam da su pokušali na neki način biti prethodnica onome što svaku zemlju u ovoj fazi očekuje, a to je izrada nacionalnog plana reformi.
Zar vam ipak ne bi bilo lakše da je Neven Mimica dobio resor financijskih i monetarnih poslova, kao Moscovici, a ne resor međunarodne suradnje?
– Nacionalni povjerenici ipak nisu u mogućnosti u takvim situacijama direktno zastupati interese zemalja iz kojih dolaze. To nije praksa.
FRAGILNA SITUACIJA NA EUROPSKOM ENERGETSKOM TRŽIŠTU
U okviru tzv. Junckerovog plana često se spominje LNG terminal na Krku. Je li to rizičan projekt? Jer to bi bio jedan od uvjeta da bude financiran iz Junckerovog plana.
– Svi veliki projekti su rizični. Ono što ovaj projekt opterećuje je pronalaženje tržišta za plin, s obzirom na to da je planirani kapacitet tri puta veći od potreba Hrvatske. Morate naći partnere u regiji, da biste bili sigurni da je taj projekt opravdan.
Kad kažem rizičan, mislim zapravo na pitanje je li LNG projekt koji, ako ne dobije sredstva iz Junckerovog fonda, ne može biti financiran ni na koji drugi način?
– Ne samo to. Radi se o većim i strateški važnim projektima kojima Junckerova inicijativa može donijeti lakše i jefitinije financiranje i povećati njihovu održivost. Osim toga, ključno je pronaći partnera. Pitanje je tko će Hrvatskoj biti partner u realizaciji tog projekta. Ukoliko je to neki privatni partner, neka velika energetska kompanija, ona se može, uz potporu hrvatske države kao suinvestitora, kandidirati za Junckerov plan, odnosno javiti Europskoj investicijskoj banci.
Potpredsjednik Komisije gospodin Katainen govorio je da oni ne žele financirati ništa što može dobiti financiranje na tržištu.
– Kasnije sam ipak čuo i neke drugačije interpretacije, posebno kada je riječ o javnim projektima. Potpredsjednik Katainen je izričito govorio da javni projekti neće biti financirani, ali kasnije su se pojavile i ideje da neki sektori, poput obnove željezničkog sustava, ipak ne bi bili isključeni.
Što se tiče LNG terminala, on je sigurno najbliži onome što ta inicijativa hoće: pronalazak privatnog partnera, strateška važnost projekta, u ovom slučaju u energetici, važnost za cijelu regiju, a ne samo Hrvatsku. Ali i činjenica da je projekt rizičan u smislu koji sam spomenuo. Vidite i sami da je danas situacija, posebno na europskom energetskom tržištu, izuzetno fragilna. Pogledajte kako je Južni tok propao jer su se promijenile geopolitičke okolnosti. Za čas je nešto što je bilo najveća stvar u Europi, nestalo s trenutne scene.
Mi kao Vlada nemamo nikakav otpor prema reformama, duboko smo svjesni da one Hrvatskoj trebaju. Jedino naše razilaženje u ovom trenutku je u dinamici provedbe tih reformi: mi idemo nešto sporije, a EU kaže da moramo ići brže
O gospodarskoj situaciji, korištenju prilika koje nam pruža Europska unija i reformama koje od Vlade traži Europska komisija razgovarali smo početkom tjedna s potpredsjednikom Vlade i ministrom regionalnog razvoja i fondova EU-a Brankom Grčićem.
Kad je Državni zavod za statistiku objavio da je BDP rastao za 0,3 posto, prva pomisao mi je bila: evo, potpredsjednik Grčić je konačno bio u pravu. Jeste li se i vi tako osjećali?
– S obzirom na to da je taj moj optimizam na neki način postao mantra, naravno da mi je drago da je prošla godina završila gospodarskim rastom. No, još mi je draže što smo cijelu 2014. godinu imali trend uspona u bitnim segmentima gospodarstva, kao što je industrija, izvoz, dobre pokazatelje u turizmu i slično. Sve to je doprinijelo da u zadnjem kvartalu 2014. godine imamo gospodarski rast. Naš cilj je poduprijeti gospodarstvo, da bismo te pozitivne trendove nastavili i u 2015. godine.
Ne smeta vam što vas zovu dežurnim optimistom u Vladi?
– Bitno je je li taj optimizam utemeljen ili ne. Prošla godina je definitivno pokazala da taj optimizam nije bio bez pokrića, kako neki često govore.
Ali dugo je trajalo, vi ste optimist od 2012. godine.
– Da, ali mi smo u dvije godine praktički došli do preokreta trendova. Svi pokazatelji to govore, posebno pokazatelji vezani uz novo zapošljavanje. Taj je proces bitno intenziviran u mandatu ove Vlade. Sve je veći broj ljudi koji se zapošljava, iako paralelno i velik broj ljudi gubi posao, ali to je potvrda dubokog procesa restrukturiranja hrvatskog gospodarstva koji je ova vlada pokrenula...
Što je mala utjeha za one koji su ostali bez posla.
– Vlada obavlja iznimno težak posao, koji često nije vidljiv u široj javnosti, osim onim ljudima koji su direktno zainteresirani, kao što su zaposlenici u brodogradnji, u firmama poput »Đure Đakovića«, »Borova«, Petrokemije... Taj je proces zapravo u trećoj godini mandata počeo davati rezultate.
Koristi od EU
Spominjete brodogradnju, a u dvije tvrtke nekad povezane s »3. majem«, ljudi su mjesecima bez plaće.
– To je onaj dio tvrtki koje »Uljanik« u svom programu restrukturiranja »3. maja« nije mogao obuhvatiti u održivu cjelinu. Sada se za te tvrtke traži novi partner, investitor, jer bez toga teško je očekivati da će u tim tvrtkama u relativno kratkom roku nešto bitno promijeniti. S druge strane, činjenica da smo odvojili te tvrtke od »3. maja« omogućila je ipak da »3. maj« živi zajedno s »Uljanikom«. Spašavanjem četiri od pet velikih hrvatskih brodogradilišta osigurali smo kontinuitet za direktno desetak tisuća ljudi, a indirektno čak oko 40 tisuća. No, učinit ćemo sve i da pokušamo pomoći nekoliko stotina ljudi u ovim drugim tvrtkama da ne izgube posao, da nađemo partnera koji će investirati u njihov razvoj.
Europska komisija nedavno je od Vlade zatražila izradu uvjerljivijeg nacionalnog plana reformi koji Vlada treba predati do kraja travnja. No, vi ste u izbornoj godini. Bi li vam bilo draže da nismo u EU? Nitko vas ne bi kontrolirao, mogli biste u izbornoj godini trošiti koliko hoćete.
– Europska unija donosi nam puno koristi, ne samo u EU fondovima, nego i u izvozu i oporavku industrije. Godinama su ekonomski analitičari i praktičari govorili da Hrvatska ekonomija ne smije biti rentijerska, da se ne može bazirati samo na trgovini i uslugama, da Hrvatskoj treba industrija, proizvodnja, izvoz. Ova Vlada je uspjela preokrenuti tu situaciju. Danas Hrvatska bazira ovaj lagani gospodarski oporavak na industriji i izvozu, i naravno turizmu koji uvijek nudi stabilnost hrvatskom gospodarstvu.
Ne pitam općenito za EU, nego činjenicu da su vam, zbog članstva u EU, u izbornoj godini u mnogočemu vezane ruke...
– Europska unija je, kroz jedinstveno tržište, donijela novu priliku za hrvatske proizvođače. I to se vidi. Ne bi bilo rasta industrije da nije bilo izvoza, niti bi bilo rasta izvoza da se ne oporavlja hrvatska industrija. Još uvijek, doduše, padamo u građevinskom sektoru. Jedna od bitnijih komponenti u BDP-u, a to su investicije, u ovom trenutku je u najvećoj mjeri determinirana dinamikom građevinskih radova. Dok god pada indeks građevinskih radova, dotle se investicije i dalje smanjuju i to ima najveći negativni utjecaj na BDP. Ono čemu sada težimo, uz industriju i izvoz, jest oporavak građevinskog sektora. Kad zaustavimo daljnji pad građevinarstva, moći ćemo kreirati najzdravije moguće temelje za ubrzani gospodarski rast. I tu prilika opet dolazi iz EU-a, a to su bespovratni i besplatni novci koje su sve zemlje članice, posebno nove, iskoristile da u vremenu krize, kada nema novca iz poreznih prihoda, kroz EU fondove supstituiraju izvore financiranja i namaknu novac potreban za nove projekte. Takva strategija je prisutna i tu kod nas. U fokusu nisu samo domaća, nego i strana ulaganja, što je treći efekt članstva u EU.
Razlika u dinamici
Da ponovim pitanje, vi ste u izbornoj godini, Komisija traži reforme koje ne mogu biti drugačije nego nepopularne. Zar vam ne bi bilo lakše da nismo članica EU-a? Da nismo članica, mogli biste raditi bez kontrole Komisije.
– Reforme na koje nas EU pritišće četvrta su bitna komponenta koja Hrvatskoj ne donosi ništa negativno, nego samo pozitivne efekte. Provedba reformi, promjena strukture gospodarstva, povećanje efikasnosti javnih sektora, jačanje tržišta rada, potpore zapošljavanju, jača poslovna klima, pa tko bi imao što protiv toga? Mi kao Vlada nemamo nikakav otpor tim reformama, duboko smo svjesni da to Hrvatskoj treba. Jedino naše razilaženje u ovom trenutku je u dinamici provedbe tih reformi: mi idemo nešto sporije, a EU kaže da moramo ići brže.
Što to znači, da ove godine nećete predložiti nikakvo smanjivanje prava, nikakva rezanja?
– Ova Vlada uvažava sugestije sa strane. Međutim, donosimo odluke onako kako mislimo da u najboljoj mjeri možemo pomoći Hrvatskoj, hrvatskim građanima i gospodarstvu. Mnoge zemlje u našem okruženju u godinama krize imale su duboke rezove, plaća, mirovina, socijalnih davanja. Naša Vlada nije inzistirala na rezovima, nismo dirali ni mirovine, ni socijalna davanja, jedino plaće u javnom sektoru i to minimalno. Smatram da smo tako zaštitili najugroženije skupine društva od efekata krize i s druge strane, poticali održavanje određene razine osobne potrošnje koja je vrlo bitna da BDP dalje ne tone.
Ako u vašem planu nema nikakvog rezanja, smanjivanja plaća, zašto bi Europska komisija u svibnju prihvatila vaš plan?
– Reforme nisu samo rezanje određenih komponenti u proračunu. Reforma je povećanje učinkovitosti sustava koje onda, kao ključni efekt, ima smanjenje troškova po jedinici neke usluge koju javni sektor plasira stanovništvu i gospodarstvu. Primjerice, svjedoci smo da je lista čekanja u bolnicama smanjena. Jeste li čuli da je to više koštalo? Ne, jer smo sve uspjeli »ugurati« u troškove koje već imamo, samo uz bolju organizaciju. Dva su puta koja najbolje da idu paralelno: činimo sve što možemo da povećamo učinkovitost sustava, da za iste novce pružimo više, a s druge strane, da u onim sektorima koji troše više nego što je njihov fiskalni okvir, primijenimo i mjere rezanje troškova.
Gdje ćete onda rezati?
– Ono što nas sad očekuje u izradi nacionalnog programa reformi je da upravo na ovaj način organiziramo te nove mjere i da jasno specificiramo rokove u kojima ćemo to obaviti.
I ti rokovi će biti postavljeni u vrijeme nakon izbora.
– Ne, ti rokovi se odnose i na ovu i na iduće godine. Parlamentarni izbori su pred nama, ali mi smo davno rekli da ne možemo biti toliko podložni toj činjenici da ćemo sada zaustaviti reforme. Nemamo taj luksuz da to napravimo. Reforme moramo gurati, a istovremeno se pripremati za izbore i građanima cijelo vrijeme objašnjavati koji su benefiti takve naše politike. Ali, mislim da građani to sve bolje vide.
Vrijeme curi
Ako vaš plan ne bude dovoljno dobar za Europsku komisiju, postoji »prilika« da budemo po nečemu prvi u EU, da uđemo u korektivni postupak za ispravljanje makroekonomskih neravnoteža, odnosno poseban nadzor, u koji dosad nijedna država nije ušla.
– Komuniciramo s Komisijom i očekujemo da ćemo u međusobnoj interakciji doći do seta mjera i plana koji će biti ocijenjen održivim s jedne i druge strane. To znači da ćemo voditi jako računa o našim nacionalnim interesima, a istovremeno se uskladiti s preporukama Komisije.
Izvješće Komisije u dijelu koji se tiče EU fondova nije optimističan. U EU proračunu za razdoblje 2007. - 2013. godine na raspolaganju nam je 1,2 milijarde eura. Koliko će novca ostati neiskorišteno?
– Dosad smo ugovorili ogroman iznos, blizu milijardu eura. Nije ostalo još puno toga za ugovoriti. Druga stvar su problemi u provedbi tih projekata, u smislu slabosti građevinskog sektora koji je najzastupljeniji u provedbi, žalbenih postupaka u javnoj nabavi itd. To nam krade vrijeme, a krajnji rok za potrošiti novac je kraj 2016. godine. Znači, vrijeme lagano curi. No, imamo još gotovo dvije godine za trošenje tog novca.
Ali od 1,2 milijarde dosad je potrošeno, odnosno isplaćeno samo pola milijarde. Što bi po vama bio uspjeh, koliko isplaćenog novca?
– Kad smo procijenili da bi u nekim operativnim programima moglo ostati nešto novca, obratili smo se Komisiji i započeli pregovore o akcijskom planu za potpunu apsorpciju tog novca. Tim smo planom bitno fleksibilizirali sustav. Pokušavamo potrošiti i zadnji euro, naći projekte koji će supstituirati neke novce koji bi mogli možda ostati neiskorišteni. Akcijskim planom je predviđeno i refundiranje projekata koji su započeti iz nacionalnih sredstava, ali nisu još dovršeni. Tu imamo nekoliko vodoopskrbnih sustava koje ćemo uspjeti refinancirati, odnosno refundirati kroz tu shemu. Treći model te fleksibilnosti je tzv. faziranje projekata, što znači mogućnost da se isti projekt financira kroz više proračunskih perspektiva.
Ono što brine je da je za potrošnju milijarde eura trebao poseban akcijski plan. Što će onda biti potrebno za potrošiti deset milijardi eura, koliko nam je na raspolaganju u proračunskoj perspektivi od 2014. do 2020. godine? Deset akcijskih planova?
– Sigurno je da će to biti veliki napor za apsorpciju. Zato smo u ovoj fazi ubrzali sve aktivnosti i tu smo ispred velikog broja drugih zemalja, jer u nekim zemljama nisu još prihvaćeni ni operativni programi za korištenje EU sredstava. Znamo da je to velika prilika za Hrvatsku i naš je strateški interes tu priliku i iskoristiti.
Meni taj argument s operativnim programima nikako ne stoji. To je kao da kažete da ste se prvi prijavili na fakultet. Ali, ako ga niste završili, nema baš puno koristi od toga.
– Svaki proces u ovoj priči traje godinama. Evo, neki dan smo bili u firmi u predgrađu Zagreba koja je kupila stroj iz sredstava EU fondova. Za nabavku, montažu i pokretanje tog stroja od 170 tisuća eura, trebalo je godinu i pol dana. Pazite, radi se o nabavci gotovog stroja koji je netko drugi proizveo. A sad zamislite, na primjer, za izgradnju dionice željezničke pruge od 300 milijuna eura imamo tri godine. Prema tome, nismo mi ni neozbiljni niti se zavaravamo. Svjesni smo ogromnog posla koji radimo i činjenice da su nam kapaciteti još uvijek nedovoljni. Zato ih izgrađujemo. I svjesni smo činjenice da, i uz sve to, i dalje postoji rizik da u tri godine ne završimo te projekte. Ali je dobra okolnost što će biti priznato sve ono što do tada odradimo, a ostatak ćemo isfinancirati iz nacionalnih sredstava
PIERRE MOSCOVICI NIJE BLAŽI PREMA FRANCUSKOJ
Je li povjerenik Pierre Moscovici, zadužen za ekonomske i monetarne poslove, koji je Francuz blaži prema Francuskoj nego prema Hrvatskoj?
– Ne, ne mislim da je blaži ni na koji način. Francuzi su ponudili set mjera i obvezali se na neke stvari što je sigurno uvjetovalo da se u ovoj fazi »provuku« kroz iglene ušice.
Pa da, već dva puta su dobili produljenje rokova za prilagodbu pravilima o deficitu.
– Oni su s procesom nuđenja mjera i usklađivanja išli korak naprijed. Bio sam nedavno u Francuskoj, imao sam prilike razgovarati s predstavnicima njihove vlade, i vidio sam da su pokušali na neki način biti prethodnica onome što svaku zemlju u ovoj fazi očekuje, a to je izrada nacionalnog plana reformi.
Zar vam ipak ne bi bilo lakše da je Neven Mimica dobio resor financijskih i monetarnih poslova, kao Moscovici, a ne resor međunarodne suradnje?
– Nacionalni povjerenici ipak nisu u mogućnosti u takvim situacijama direktno zastupati interese zemalja iz kojih dolaze. To nije praksa.
FRAGILNA SITUACIJA NA EUROPSKOM ENERGETSKOM TRŽIŠTU
U okviru tzv. Junckerovog plana često se spominje LNG terminal na Krku. Je li to rizičan projekt? Jer to bi bio jedan od uvjeta da bude financiran iz Junckerovog plana.
– Svi veliki projekti su rizični. Ono što ovaj projekt opterećuje je pronalaženje tržišta za plin, s obzirom na to da je planirani kapacitet tri puta veći od potreba Hrvatske. Morate naći partnere u regiji, da biste bili sigurni da je taj projekt opravdan.
Kad kažem rizičan, mislim zapravo na pitanje je li LNG projekt koji, ako ne dobije sredstva iz Junckerovog fonda, ne može biti financiran ni na koji drugi način?
– Ne samo to. Radi se o većim i strateški važnim projektima kojima Junckerova inicijativa može donijeti lakše i jefitinije financiranje i povećati njihovu održivost. Osim toga, ključno je pronaći partnera. Pitanje je tko će Hrvatskoj biti partner u realizaciji tog projekta. Ukoliko je to neki privatni partner, neka velika energetska kompanija, ona se može, uz potporu hrvatske države kao suinvestitora, kandidirati za Junckerov plan, odnosno javiti Europskoj investicijskoj banci.
Potpredsjednik Komisije gospodin Katainen govorio je da oni ne žele financirati ništa što može dobiti financiranje na tržištu.
– Kasnije sam ipak čuo i neke drugačije interpretacije, posebno kada je riječ o javnim projektima. Potpredsjednik Katainen je izričito govorio da javni projekti neće biti financirani, ali kasnije su se pojavile i ideje da neki sektori, poput obnove željezničkog sustava, ipak ne bi bili isključeni.
Što se tiče LNG terminala, on je sigurno najbliži onome što ta inicijativa hoće: pronalazak privatnog partnera, strateška važnost projekta, u ovom slučaju u energetici, važnost za cijelu regiju, a ne samo Hrvatsku. Ali i činjenica da je projekt rizičan u smislu koji sam spomenuo. Vidite i sami da je danas situacija, posebno na europskom energetskom tržištu, izuzetno fragilna. Pogledajte kako je Južni tok propao jer su se promijenile geopolitičke okolnosti. Za čas je nešto što je bilo najveća stvar u Europi, nestalo s trenutne scene.