Branko Grčić, potpredsjednik hrvatske vlade i ministar regionalnog razvoja i fondova Europske unije za slovenske Finance: Ulagateljima ćemo smanjivati porez na dobit

Razgovarala: Jasminka Filipas
 
 

Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju značajno će se olakšati poslovanje s južnim susjedima. Kakva je trenutačno situacija u Hrvatskoj, što se čini za poboljšanje poslovanja, kako se koriste europski fondovi, što će se privatizirati i u kojim sektorima gospodarstva Slovenija i Hrvatska mogu surađivati, doznali smo u razgovoru s potpredsjednikom hrvatske vlade zaduženim za gospodarstvo te ministrom regionalnog razvoja i fondova Europske unije, prof. dr.sc. Brankom Grčićem.

 

Evidentno je da zakonom o strateškim investicijama i brojnim drugih mjerama nastojite poboljšati investicijsku klimu i poslovanje općenito, no stranci će vam na to reći da je za pokretanje posla u Hrvatskoj bolje poznavati Ivicu Todorića, Emila Tedeschija i druge tajkune, nego se osloniti na državu. Kako to komentirate?

Kada je riječ o privatnim ulaganjima, onda je bolje da ih određuje tržišni kriterij nego  država. Država tu može samo pomoći. Nažalost nekad i odmogne, ali mi se trudimo pomoći. Naš Zakon o poticanju ulaganja, ja bih rekao s vrlo kvalitetnim potporama novim projektima, i ovaj – o strateškim ulaganjima koji će maknuti administrativne barijere na lokalnoj razini – nešto je što predstavlja veliki iskorak za Hrvatsku. Prvi zakon koji sam spomenuo osigurava vrlo ozbiljne potpore. Simulirali smo neke projekte i uspoređivali se s drugim zemljama u okruženju, i tu se ispostavilo da imamo neke od najizdašnjih potpora za investitore.

 

Što konkretno?

Riječ je o nekoliko vrsta potpora: investitore oslobađamo od poreza na dobit na 10 godina, u različitim postocima, ovisno o veličini investicije, broju novozaposlenih, itd. Nadalje, imamo poticaje i za kapitalno intenzivne investicije. To su one investicije koje ne zapošljavaju, ali se kroz njih ulaže u nove tehnologije koje na takav način moderniziraju proizvodnju. Tu su i direktni poticaji za novo zapošljavanje u rasponu od 3000 do 9000 eura po novozaposlenom. Smanjili smo i prag za manje investicije, tako da i one mogu dobiti različite potpore.

 

Nevladine udruge najavile su da će se zajedno s oporbom boriti protiv usvajanja zakona o strateškim investicijama jer se boje rasprodaje javnih dobara kao što su vode, ceste i šume. Kako to tumačite i ima li razloga za ikakav strah?

Što se tiče tog zakona, on zaista jasno definira rokove u kojima državna tijela moraju odgovoriti na zahtjev investitora. Znači, ti rokovi su 15 dana za odgovarajuće upravne postupke, uz pretpostavku naravno da je investitor priložio sve potrebne dokumente. Iznimno, taj se rok može produžiti još 15 dana ako postoji nekakav problem, no nakon toga upravni postupak mora biti riješen. Po prvi puta smo odredili i penalizaciju institucija i odgovornih osoba za kašnjenje u rokovima. Ovime omogućujemo da ministarstvo može izdati lokacijsku ili neku drugu dozvolu, ako je projekt prethodno integriran u postojeći plan. To je zaista, zaista veliki pomak u poboljšavanju investicijske klime.

 

Dobro, a kako ocjenjujete kritike udruga?

Meni je žao što su neki predstavnici udruga komentirali zakon a da ga prethodno nisu pročitali. To se vidjelo iz njihovih izjava nakon sjednice Vlade gdje smo zakon usvojili. Zakon definitivno ubrzava proceduru i kod koncesija, i kod izvlaštenja šumskog i drugog zemljišta, itd., ali sve je u skladu s pozitivnim propisima. Tu doista nema nekih dramatičnih stvari, osim u dijelu gdje se zaista eliminiraju niže razine  planske dokumentacije da bi projekt bilo moguće realizirati. Naravno, uz pretpostavku da država tu supstituira lokalnu i regionalnu samoupravu, ali samo na bazi prostornog plana koji su te jedinice lokalne samouprave već usvojile. Dakle, ponavljam, nema nikakvog nasilja i nema govora o rasprodaji javnih dobara i slično. U zakonu vrlo jasno piše da se koncesija ili izvlaštenje odnosi samo na onaj dio koji je već u projektu, a to znači da je on već ugrađen u postojeći prostorni plan.

 

Nedavno je najavljeno da će država u roku od dvije godine “počistiti” sve svoje udjele do 25 posto u 507 tvrtki, a u roku od tri godine privatizirat će se i državni udjeli u 86 tvrtki u kojima je država vlasnik više od četvrtine dionica. Najavljen je i novi zakon o ESOP-u, koji će propisati prodaju do 25 posto udjela radnicima uz značajan popust. Znači li to da će u tvrtkama koje će se privatizirati, pravo prvenstva kupnje dionica imati radnici i kada bi trebao krenuti taj veliki val privatizacije?

Za privatizaciju morate imati zainteresiranog partnera koji procjenjuje da u danom trenutku može uložiti novac u jednu od tih 500 i nešto tvrtki. Taj proces je trajao i do sada uz puno birokracije, a mi bismo htjeli da se ubrza privatizacija portfelja koji državi nije od strateškog značaja. Nema nikakvog interesa da država to drži u svojim rukama. Mi smo strateške tvrtke izdvojili, a sve što nije na tom popisu, nešto je čega se u određenom roku treba riješiti. Dakle, privatizacija je krenula, traže se zainteresirani partneri.

 

Koje su to najznačajnije strateške tvrtke?

Najkraće, strateška su javna poduzeća, one tvrtke u kojima država sudjeluje u određivanju cijene proizvoda i usluga, a među njima su npr. Janaf, Plinacro. Što se tiče ESOP-a, on kod nas već postoji, uspješan primjer je solinski AD Plastik. Želimo poboljšati taj zakon kako bi i drugi radnici, ako to žele, mogli sudjelovati u privatizaciji.

 

Hoće li Hrvatska privatizirati infrastrukturu? Davanje autocesta u koncesiju je već najavljeno, ali što je sa željeznicom, zračnim prijevozom i drugim?

Razmatramo sve opcije. HŽ Cargo je već, koliko znam, u procesu, odnosno za njega već postoje zainteresirani investitori koji su dali ponude na pozivni natječaj za privatizaciju. Sigurno da bi i Croatia Airlinesu dobro došao neki strateški partner jer tvrtka je u ozbiljnim problemima.

 

Dugove veće od milijardu kuna u CA-u ste naslijedili, jednako kao i u nekim drugim poduzećima. Zbog čega nikada nitko nije odgovarao za te dugove, koje  država sada mora pokrivati?

Treba odvojiti gubitke koji se stvaraju zbog tržišnih i drugih problema, od onih koji su stvoreni eventualnim malverzacijama, kriminalom... Ovaj prvi dio može biti jednostavno rezultat poslovno krive odluke i tu penalizacije, osim gubitka pozicije, teško da može biti. Ali ako se nešto dogodilo zbog kriminala, naravno da će to u konačnici završiti s istragama i na sudovima. 

 

Najavljeno je i pokretanje kaznenog progona za sve one koji su se na kriminalan način okoristili privatizacijom početkom 90-ih. Može li to dovesti do potresa u gospodarstvu?

Mislim da su to slučajevi koji su se dogodili u jednom vremenu koje sada već spada u povijest i da u principu, što se tiče utjecaja na današnju situaciju u gospodarstvu, ne bi trebalo imati značajniji utjecaj. No, moglo bi doprinijeti onome „pravda je spora, ali dostižna“, pa bi u tom smislu mogla biti nekakva satisfakcija. Ne vjerujem da će se iz tih procesa osigurati nekakve velike kompenzacije, naknade šteta i slično. Nemam iluziju da bi se to moglo dogoditi, ali da može pružiti jedan osjećaj pravde onima koji su u privatizaciji stradali, da, to bi se moglo dogoditi.

 

Puno nade polažete i u Europsku uniju, tj. očekujete da će se povećati strana ulaganja, povlačenje novca iz EU fondova te probuditi tržište kapitala. Što je vaše ministarstvo napravilo u pogledu EU fondova?

Generalno, ulazak u EU je stvorio jednu novu dinamiku u novim članicama, pa se naravno i mi nadamo da će to pozitivno utjecati na Hrvatsku. Iako, ne smijemo zanemariti vrijeme u kojem ulazimo jer vrijeme je recesije. To će sigurno umanjiti pozitivne efekte našeg ulaska. Sada je najznačajnije to da nam se otvara mogućnost korištenja strukturnih fondova, i to 11,7 milijardi eura u sljedećih sedam godina. Mi smo do sada koristili IPA program i mogu reći da je naše ministarstvo u toj koordinaciji koju obavlja napravilo ogroman pomak: u godinu i pol digli smo postotak ugovorenih sredstava sa 37 na 78 posto. Mislim da je to zaista veliki pomak jer se onih 37 posto odnosi na razdoblje od pet godina, a mi smo praktički u godinu i pol taj postotak digli za više od dvostruko. Sada idemo na ključni posao, a to je da se pripremimo na 10 puta veću alokaciju već u idućoj godini. Što se pak tiče ove godine, već smo oko 450 milijuna eura „pokrili“ projektima. U pripremi smo i za operativne programe 2014.-2020., i tu ćemo staviti naglasak na jačanje infrastrukture i konkurentnosti u svim segmentima.

 

Koji će se veliki projekti iz toga financirati?

Najviše željeznička infrastruktura... Sada smo u procesu ili izvedbe ili projektiranja svih dionica na europskim koridorima. Praktički, 2015.-2016. svi će ti projekti krenuti u operativnu izvedbu, a to znači i jedan novi val građevinskih radova i prateće industrije. Drugo veliko područje je zaštita okoliša, koja podrazumijeva i rješavanje problema odlagališta otpada, potom investicije u vodoopskrbne sustave prvo u većim, a onda i u manjim gradovima. Tu se do 2020. planira uložiti 4,5 milijardi eura. U željeznice planiramo uložiti oko tri milijarde. To je, dakle, 7,5 milijardi samo za krupnu infrastrukturu. Naravno, tu su još plovni putevi na rijekama, luke na Jadranu i puno, puno malih regionalnih i lokalnih projekata. 

 

Kako se Slovenci i drugi stranci mogu uključiti u ove projekte? Očekujete li protekciju domaćih tvrtki ili će svi imati iste mogućnosti na tenderima?

Svi imaju jednaka prava. Dosadašnje iskustvo pokazuje da veliki dio projekata odrađuju tvrtke s velikim iskustvom i referencama iz inozemstva, dok domaće tvrtke rade kao podizvođači. To je tako bilo svugdje i jednostavno zemlje koje su uplatiteljice u proračun i koje u većoj mjeri financiraju kohezijsku politiku, te uplate dijelom kompenziraju tako što njihove tvrtke rade takve projekte po cijeloj Europi. No to je prilika i za naše i slovenske firme, koje rade na svojojoj konkurentnosti i referencama.

 

Zaduženi ste i za regionalni razvoj. Što se na tom planu može očekivati?

Mi regionalnu politiku najviše oslanjamo na EU fondove, što znači da ćemo, radi rasterećenja državnog proračuna, velika kapitalna ulaganja probati uklopiti u financiranje iz europskih fondova. Nadalje, pripremamo izmjene Zakona o regionalnom razvoju, a te bi izmjene trebale stupiti na snagu početkom 2015. godine. Uvodimo neke nove institucionalne oblike, poput planskih regija koje će puno bolje integrirati područja koja su po svojim karakteristikama vrlo, vrlo slična. Drugo, definirat ćemo zasebna urbana područja i aglomeracije koje gravitiraju tim područjima, potom manje gradske centre, itd. Na taj će se način lakše definirati njihovi prioriteti i bit će lakše financirati njihove projekte kroz strukturne fondove. Taj novi zakon trebao bi konačno implementirati i novi indeks razvijenosti koji je davno napravljen, ali nikad nije stavljen u funkciju. Poanta svega je da se iz sustava posebne skrbi u kojima je više od 100 jedinica lokalne samouprave, izdvoje oni koji su razvijeniji od prosjeka Hrvatske, te da se u taj sustav „ugradi“ također stotinjak onih koji su manje razvijeni od prosjeka. Cilj je napraviti pravedan balans, a indeks razvijenosti bit će osnovni kriterij. Želimo veću pravednost u potpori države u regionalnom i lokalnom razvoju.

 

Što biste poručili našim susjedima Slovencima? Gdje slovenske kompanije imaju najveće mogućnosti za nove poslove?

Naš je prioritet, a vidim da su to neke slovenske tvrtke već prepoznale, energetski sektor, potom daljnja izgradnja prometne infrastrukture i logističkih centara, industrijalizacija na nekim novim načelima i uz pomoć EU fondova, turizam za koji već postoje pripremljeni projekti, te svakako poljoprivreda i prehrambena industrija. To su područja od strateškog interesa i tu će biti zaista jako puno projekata. Danas je iz tiska izašao i katalog državnih i privatnih investicija koje smo pripremili u suradnji s Agencijom za investicije i konkurentnost, i ako su u Ljubljani zainteresirani za njega, rado ćemo ga predstaviti. To je jedan „živi“ dokument, koji ćemo nadopunjavati i investicijama koje Vlada proglasi strateškim.

 

Kada će po vašoj ocjeni Hrvatska izaći iz krize i smanjiti broj nezaposlenih?

Nismo izolirani otok i puno toga ovisi i o zemljama koje su nam glavni trgovinski partneri. No, veliki sam optimist, a optimizam temeljim na vrlo velikom radu koji već pokazuje rezultate. Ponavljam, u godinu i pol smo udvostručili vrijednost ugovorenih projekata, u tom je razdoblju isplaćeno čak 140 posto više sredstava za realizirane projekte, a pripremili smo i devet velikih projekata vrijednosti iznad 10 milijuna eura. Da zaokružim, više od milijardu kuna osigurano je za nove investicije. Radimo i imamo vrlo egzaktne rezultate.

Međutim, mi smo još vrlo duboko u procesu restrukturiranja i kada taj proces počne davati rezultate, siguran sam da onda slijedi pravi oporavak. Trenutačno je 4200 poduzeća u predstečajnoj nagodbi. Jedan dio njih otići će u stečaj, a mi se borimo da ih se što više sačuva i restrukturira, da mogu poslovati na zdravim osnovama. Uvjeren sam da će se već krajem ove godine vidjeti rezultati svega što činimo, a već sljedeće godine mogu se očekivati i značajniji pomaci u zapošljavanju.

 

 

Vijesti iz medija