- Objavljeno: 08.09.2012.
Branko Grčić: Ako Zagreb ikako ugrozi Slavoniju, pokrenut ćemo proceduru izmjene regija
(Glas Slavonije/Dražen Boroš)
Odluka o novoj podjeli Hrvatske na dvije statističke regije izazvala je veliko nezadovoljstvo u Slavoniji. Kako i zašto je došlo do promjene objašnjava potpredsjednik Vlade i ministar regionalnog razvoja i fondova EU, prof. dr.sc. Branko Grčić.
Bili ste najveći zagovornik podjele RH na tri regije, a sada ste odustali od toga.
- Točno. Bio sam zagovornik podjele na tri, odnosno četiri regije, i to bih bio i dalje, ali pod pretpostavkom da je to realno i moguće provesti. Nažalost, krajnji rok za eventualne promjene za sve zemlje EU bio je kraj lipnja i pritisnuti rokovima taj smo posao morali odraditi relativno brzo. Sve smo opcije stavili na stol i smatram da smo u ovom trenutku ostvarili maksimalne ciljeve za Hrvatsku. Naime, ovakvom podjelom osiguravamo u idućih 14 godina kontinuiranu prisutnost u najizdašnijim europskim fondovima svim dijelovima Hrvatske, s najvećom mogućom alokacijom koja seže do 2,5 posto BDP-a iz EU fondova na godišnjoj razini ili preko milijardu eura.
Sjeverozapadna Hrvatska je bila ugrožena Zagrebom
Zar takvom podjelom nije najviše izgubila Slavonija?
- Vrlo je važno objasniti svim građanima Slavonije da smo novom podjelom riješili krucijalni problem koji nema nikakve veze sa Slavonijom. Naime, bez ove promjene područje sjeverozapadne Hrvatske u kojem živi 1,7 milijuna stanovnika ostalo bi bez mogućnosti korištenja sredstava iz EU fondova iz najizdašnijeg Cilja 1, odnosno za razliku od Slavonije, Istre, Dalmacije i Like, mogli bi koristiti deset puta manje sredstava po glavi stanovnika nego ostale regije. Prostor sjeverozapadne Hrvatske bio je ugrožen zato što ga je Zagreb vukao iznad 75 posto prosjeka Hrvatske. Razmatrali smo više varijanti - s tri i posebno četiri regije s namjerom da Zagreb bude zasebna regija. Međutim, problem je što Zagreb nakon novog popisa stanovništva nema 800 tisuća stanovnika, a kriteriji EU su jasni - regije moraju imati minimalno 800 tisuća do maksimalno tri milijuna stanovnika. Mogli smo ući u neizvjestan proces širenja granica Zagreba, ali pitanje je koja bi općina ili grad htjeli u ovom trenutku odreći se svog subjektiviteta i ući u granice grada Zagreba. A pitanje je da li bi bilo vremena taj proces zaključiti do ljeta, što smo morali.
Željko Lovrinčević tvrdi da se to moglo izvesti i na drukčiji način pripajanjem Karlovačke i Sisačko-moslavačke županije gradu Zagrebu i tako bi se stvorila treća regija, koja bi bila ispod 75 posto BDP-a?
- Takva velika regija bi povukla ukupan prostor ispod 75 posto, ali ta bi varijanta osiguravala da samo idućih 7 godina budemo u najizdašnijem Cilju 1, a ova koju smo donijeli omogućava svim hrvatskim krajevima da u idućih čak 14 godina budu u najizdašnijem cilju.
Iz perspektive Slavonije proizlazi da se bogatiji dio Hrvatske spašavao na račun najnerazvijenije regije?
- Postoji ogromna zabluda. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj je samo grad Zagreb razvijen po kriterijima EU. Svih pet drugih županija kreće se između 40 i 55 posto, što je daleko ispod europskog prosjeka i samo malo više nego što ima Slavonija. Slavonske županije imaju od 36 do 50 posto razvijenosti: najslabija je Vukovarsko-srijemska sa 36, a najbogatija Osječko-baranjska s 50 posto. U isto vrijeme Krapinsko-zagorska ima 40 posto, Međimurska 51, Zagrebačka 48. To je samo za 4-5 posto iznad Slavonije, osim grada Zagreba, koji je na 108 posto.
Prednost slabije razvijenima
Slavonski župani smatraju kako će u nehomogenoj regiji teže dolaziti do sredstava i realizirati svoje projekte?
- To nije točno. Ključna je teza da Slavonci, Ličani ili Dalmatinci ovim što se dogodilo nisu stavljeni u težu poziciju, jer oni su jednako bili siromašniji i prije odluke o dvije regije, i nakon nje. Osim toga, ovih milijardu i sto milijuna eura godišnje nikad neće biti iskorišteno u 100-postotnom iznosu. Uz sav kapacitet koji Hrvatska ima, kada bi po europskom prosjeku povlačili novce u idućim godinama, to bi bilo u najboljem slučaju 50-ak posto. I to bi bio sjajan rezultat jer bi bili u gornjem domu europskih zemalja.
Jamčite li da Slavonija neće biti talac razvijenog Zagreba?
- U idućih 14 godina garantiram da Slavoniju Zagreb ni na koji način neće ugroziti. Dapače, jamčim da će slabije razvijena područja imati prednost u korištenju sredstava iz EU fondova te da će Ministarstvo regionalnoga razvoja nastaviti dodatno pomagati nositelje projekata iz slabije razvijenih područja u pripremi i provedbi projekata. Onog trenutka kad Zagreb svojom razvojnom eksplozijom eventualno dovede Slavoniju i još neke županije u poziciju da se približe 75 posto europskog prosjeka, otvorena je mogućnost pokretanja procedure nove izmjene regija. Osim toga, nama koji trenutno vodimo državu nije cilj da naše regije 100 godina budu u Cilju 1, drugim riječima da 100 godina budu nerazvijene. Cilj na kojem ćemo raditi, nadam se zajedno sa svim partnerima na lokalnoj i regionalnoj razini, je da što više naših županija napravi taj razvojni iskorak i da se brzo priključi razvijenoj Europi.
Odluka o novoj podjeli Hrvatske na dvije statističke regije izazvala je veliko nezadovoljstvo u Slavoniji. Kako i zašto je došlo do promjene objašnjava potpredsjednik Vlade i ministar regionalnog razvoja i fondova EU, prof. dr.sc. Branko Grčić.
Bili ste najveći zagovornik podjele RH na tri regije, a sada ste odustali od toga.
- Točno. Bio sam zagovornik podjele na tri, odnosno četiri regije, i to bih bio i dalje, ali pod pretpostavkom da je to realno i moguće provesti. Nažalost, krajnji rok za eventualne promjene za sve zemlje EU bio je kraj lipnja i pritisnuti rokovima taj smo posao morali odraditi relativno brzo. Sve smo opcije stavili na stol i smatram da smo u ovom trenutku ostvarili maksimalne ciljeve za Hrvatsku. Naime, ovakvom podjelom osiguravamo u idućih 14 godina kontinuiranu prisutnost u najizdašnijim europskim fondovima svim dijelovima Hrvatske, s najvećom mogućom alokacijom koja seže do 2,5 posto BDP-a iz EU fondova na godišnjoj razini ili preko milijardu eura.
Sjeverozapadna Hrvatska je bila ugrožena Zagrebom
Zar takvom podjelom nije najviše izgubila Slavonija?
- Vrlo je važno objasniti svim građanima Slavonije da smo novom podjelom riješili krucijalni problem koji nema nikakve veze sa Slavonijom. Naime, bez ove promjene područje sjeverozapadne Hrvatske u kojem živi 1,7 milijuna stanovnika ostalo bi bez mogućnosti korištenja sredstava iz EU fondova iz najizdašnijeg Cilja 1, odnosno za razliku od Slavonije, Istre, Dalmacije i Like, mogli bi koristiti deset puta manje sredstava po glavi stanovnika nego ostale regije. Prostor sjeverozapadne Hrvatske bio je ugrožen zato što ga je Zagreb vukao iznad 75 posto prosjeka Hrvatske. Razmatrali smo više varijanti - s tri i posebno četiri regije s namjerom da Zagreb bude zasebna regija. Međutim, problem je što Zagreb nakon novog popisa stanovništva nema 800 tisuća stanovnika, a kriteriji EU su jasni - regije moraju imati minimalno 800 tisuća do maksimalno tri milijuna stanovnika. Mogli smo ući u neizvjestan proces širenja granica Zagreba, ali pitanje je koja bi općina ili grad htjeli u ovom trenutku odreći se svog subjektiviteta i ući u granice grada Zagreba. A pitanje je da li bi bilo vremena taj proces zaključiti do ljeta, što smo morali.
Željko Lovrinčević tvrdi da se to moglo izvesti i na drukčiji način pripajanjem Karlovačke i Sisačko-moslavačke županije gradu Zagrebu i tako bi se stvorila treća regija, koja bi bila ispod 75 posto BDP-a?
- Takva velika regija bi povukla ukupan prostor ispod 75 posto, ali ta bi varijanta osiguravala da samo idućih 7 godina budemo u najizdašnijem Cilju 1, a ova koju smo donijeli omogućava svim hrvatskim krajevima da u idućih čak 14 godina budu u najizdašnijem cilju.
Iz perspektive Slavonije proizlazi da se bogatiji dio Hrvatske spašavao na račun najnerazvijenije regije?
- Postoji ogromna zabluda. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj je samo grad Zagreb razvijen po kriterijima EU. Svih pet drugih županija kreće se između 40 i 55 posto, što je daleko ispod europskog prosjeka i samo malo više nego što ima Slavonija. Slavonske županije imaju od 36 do 50 posto razvijenosti: najslabija je Vukovarsko-srijemska sa 36, a najbogatija Osječko-baranjska s 50 posto. U isto vrijeme Krapinsko-zagorska ima 40 posto, Međimurska 51, Zagrebačka 48. To je samo za 4-5 posto iznad Slavonije, osim grada Zagreba, koji je na 108 posto.
Prednost slabije razvijenima
Slavonski župani smatraju kako će u nehomogenoj regiji teže dolaziti do sredstava i realizirati svoje projekte?
- To nije točno. Ključna je teza da Slavonci, Ličani ili Dalmatinci ovim što se dogodilo nisu stavljeni u težu poziciju, jer oni su jednako bili siromašniji i prije odluke o dvije regije, i nakon nje. Osim toga, ovih milijardu i sto milijuna eura godišnje nikad neće biti iskorišteno u 100-postotnom iznosu. Uz sav kapacitet koji Hrvatska ima, kada bi po europskom prosjeku povlačili novce u idućim godinama, to bi bilo u najboljem slučaju 50-ak posto. I to bi bio sjajan rezultat jer bi bili u gornjem domu europskih zemalja.
Jamčite li da Slavonija neće biti talac razvijenog Zagreba?
- U idućih 14 godina garantiram da Slavoniju Zagreb ni na koji način neće ugroziti. Dapače, jamčim da će slabije razvijena područja imati prednost u korištenju sredstava iz EU fondova te da će Ministarstvo regionalnoga razvoja nastaviti dodatno pomagati nositelje projekata iz slabije razvijenih područja u pripremi i provedbi projekata. Onog trenutka kad Zagreb svojom razvojnom eksplozijom eventualno dovede Slavoniju i još neke županije u poziciju da se približe 75 posto europskog prosjeka, otvorena je mogućnost pokretanja procedure nove izmjene regija. Osim toga, nama koji trenutno vodimo državu nije cilj da naše regije 100 godina budu u Cilju 1, drugim riječima da 100 godina budu nerazvijene. Cilj na kojem ćemo raditi, nadam se zajedno sa svim partnerima na lokalnoj i regionalnoj razini, je da što više naših županija napravi taj razvojni iskorak i da se brzo priključi razvijenoj Europi.