U Hrvatskom saboru ministrica Tramišak predstavila je izmjene i dopune Zakona o otocima kojima se želi, između ostaloga, žurno osigurati dodatne potrebne količine vode po subvencioniranoj cijeni za otočane s prebivalištem u otočnim naseljima ili dijelovima naselja koja nisu spojena na javnu vodoopskrbnu mrežu (voda se dostavlja autocisternom ili brodom vodonoscem) s 45 m3 na 85 m3 godišnje po otočaninu.
Uvodni govor ministrice Tramišak o izmjenama i dopunama Zakona o otocima prenosimo u cijelosti:
„Poštovane saborske zastupnice i zastupnici!
Pravni okvir za provedbu ciljeva i mjera otočne razvojne politike osigurava se
Zakonom o otocima (NN, br. 116/18) koji je
stupio na snagu 29. prosinca 2018. Njime se uređuje
politika i način upravljanja razvojem hrvatskih otoka i poluotoka Pelješca kao i njihova zaštita, nadležna tijela, razvrstavanje otoka u skupine i vrednovanje razvijenosti otoka te praćenje i izvještavanje o provedbi politike otočnog razvoja u svrhu učinkovitog korištenja sredstava državnog proračuna, fondova Europske unije i drugih izvora financiranja.
U razdoblju 2016.-2020. iz nacionalnih sredstava uloženo je ukupno više od 6 mlrd kuna za mjere, aktivnosti i projekte na otocima.
Iz sredstava Europske unije, za projekte na otocima ugovoreno je više od 7 mlrd kuna iz Operativnog programa Konkurentnost i kohezija 2014.–2020. i Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020., Programa ruralnog razvoja, Operativnog programa za pomorstvo i ribarstvo te programa Europske teritorijalne suradnje, a isplaćeno je više od 3 mlrd kuna.
Zakon o otocima izrađen je
multisektorski ali je iz istog
razloga podložan sustavnim promjenama kako bi mogao ići u korak s vremenom i odgovoriti na sve izazove s kojima se otoci suočavaju. Provedba Zakona o otocima ukazala je na potrebu za izmjenama i dopunama odredbi kojima su propisane pojedine mjere i aktivnosti kao i na potrebu usklađivanja pojedinih odredbi Zakona o otocima s drugim propisima.
Izmjene i dopune odnose se prvenstveno na prenošenje odredbi Uredbe o izmjeni Zakona o otocima u zakonski okvir (NN, br. 73/20) koja je stupila na snagu 4. srpnja 2020.
Uredbom izmijenjen je članak 33. Zakona o otocima kako bi se žurno osigurale
dodatne potrebne količine vode po subvencioniranoj cijeni za otočane s prebivalištem u otočnim naseljima ili dijelovima naselja koja nisu spojena na javnu vodoopskrbnu mrežu (voda se dostavlja autocisternom ili brodom vodonoscem) s 45 m
3 na 85 m
3 godišnje po otočaninu.
Stupanjem na snagu Zakona o otocima, proširen je opseg korisnika ove mjere na otočne gospodarske subjekte u koje spadaju fizičke i pravne osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost u otočnom naselju ili dijelu otočnog naselja koje nije priključeno na sustav javne vodoopskrbe, a ovim se Zakonomnavedeno dodatno uređuje u tom dijelu definiranjem ove mjere kao državne potpore koja se dodjeljuje otočnim gospodarskim subjektima u skladu s propisima kojima se uređuju državne potpore, za najviše do 50% troška prijevoza isporučene vode.
- Prema raspoloživoj evidenciji MRRFEU, 4.234 otočna kućanstava odnosno 7.262 otočana obuhvaćeno je ovom mjerom, za što je u 2020. utrošeno 17,72 mln kuna.
Nadalje, odredbe članka 11. Zakona o otocima kojima se propisuje
ustrojavanje otočnih urbanih područja ovim izmjenama i dopunama se brišu pošto ne postoji propisana osnova za izradu strategije i time definiranja strateških ciljeva otočnog urbanog područja što isključuje i svrhu njihovog ustrojavanja. Otočna urbana područja se
ne mogu smatrati ni urbanim područjima kako ih definira Zakon o regionalnom razvoju Republike Hrvatske (NN, br. 147/14, 123/17, 118/18) pa se na njih ne odnosi niti obveza izrade Strategije urbanog područja. Donošenje zasebnog strateškog dokumenta za razvoj otočnog urbanog područja ne bi bilo u skladu sa Zakonom o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske (NN, br. 123/17) te bi se time dodatno otežalo planiranje, usklađivanje i provedba politike otočnog razvoja.
Ovim se Zakonom
djelomično mijenja sastav Otočnog vijeća s obzirom na to da je propisano kako u radu Otočnog vijeća instituciju regionalnog koordinatora može predstavljati isključivo otočni koordinator. Ova odredba je stoga izmijenjana u svrhu usklađivanja razine predstavnika svih institucija koje sudjeluju u radu Otočnog vijeća na način da se propisuje da u njemu može sudjelovati predstavnik regionalnog koordinatora, a ne isključivo otočni koordinator.
Izmijenjene su odredbe članka 26. Zakona o otocima vezane za nadležnost nad donošenjem planova razvoja otoka i načina njihovog donošenja, na način da
sadržaj plana razvoja otoka postaje sastavni dio plana razvoja obalno-otočne jedinice područne (regionalne) samouprave koji ona donosi sukladno Zakonu o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske. Ove se odredbe mijenjaju sa svrhom njihovog usklađivanja u okviru propisanog sustava strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske koji podrazumijeva racionalizaciju strateških i planskih dokumenata i time njihovu veću efikasnost.
Ovim se
Zakonom ukida obveza donošenja Otočnog godišnjeg programa te se propisuje usklađenost razvojnih sporazuma sa strategijama i programima Republike Hrvatske i Europske unije u cilju davanja većih ovlasti obalno-otočnim jedinicama područne (regionalne) samouprave u upravljanju integriranim otočnim razvojem.
Brišu se odredbe članka 29. Zakona o otocima kojima se propisuje da
Nacionalni plan razvoja otoka mora obuhvatiti sadržaj vezan za prometnu povezanost otoka na način koji je u suprotnosti sa svrhom i propisanim sadržajem kojeg takav dokument mora imati u skladu s odredbama Zakona o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske.
U svrhu usklađivanja sa Zakonom o prijevozu u cestovnom prometu (NN, br. 41/18 i 98/19), ovim se Zakonom daje ovlast Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture i nadležnom tijelu jedinice područne (regionalne) samouprave za provedbu mjere povlaštenog prijevoza propisanih kategorija stanovništva u okviru javne usluge cestovnog prijevoza na otocima i mjere novčane naknade za nadoknadu troškova vlastitog prijevoza za osobe s invaliditetom koje ne mogu koristiti javni otočni cestovni prijevoz. Sredstva za provedbu ovih mjera osiguravat će se, sukladno ovom Zakonu, u državnom proračunu na proračunskoj stavci Ministarstva mora, prometa i infrastrukture te dodjeljivati obalno-otočnim jedinicama područne (regionalne) samouprave.
Ovaj Zakon dodatno uređuje provedbu aktivnosti programa
„Hrvatski otočni proizvod“ na način da se oznaka „Hrvatski otočni proizvod“ i bespovratna financijska sredstava za organizaciju manifestacija kojima se promovira „Hrvatski otočni proizvod“ dodjeljuju u upravnom postupku.
Sve ostale izmjene i dopune Zakona o otocima uglavnom odnose se na
nomotehničko uređivanje pravnih normi.
Ovaj prijedlog Zakona usklađen je sa svim resornim tijelima te je predstavljen tijelima regionalne i lokalne razine javne uprave, regionalnim koordinatorima, kao i široj javnosti u postupku javnog savjetovanja kako bi odredbe koje se donose bile usuglašene na horizontalnoj i vertikalnoj razini provedbe otočne razvojne politike.
Kao ni dosadašnjim izmjenama normativnog okvira, ni ovim se Zakonom stečena prava otočnog stanovništva koja se ostvaruju još od 1999. godine, stupanjem na snagu prvog Zakona o otocima, ne ukidaju, već se proširuju, nadograđuju i osuvremenjuju kako bi se umanjile razlike u troškovima života i rada te dostupnosti osnovnih usluga na otocima u odnosu na kopno.
Pisane vijesti
