Dugogodišnji ste sveučilišni profesor, sada ste ministar i potpredsjednik Vlade postoji li razlika između teorije i prakse?
Pa čujte, sigurno da da. Praksa je opterećena u ovom dijelu posla koji ja radim u velikoj mjeri političkim segmentom odlučivanja. Znate, teorija bi definirala stvari na jedan način, a kada u to unesete malo politike, onda to nekada završi i na drugačiji način od onoga što bi očekivali. To e jedan miks u kojem se treba dobro snalaziti.
U četvrtom kvartalu prošle godine BDP je porastao 0,3%. Kolika su vaša očekivanja da bi mogao rasti u prvom kvartalu ove godine?
Da, u praksi je porastao BDP zadnji kvartal prošle godine i to je prva naznaka da bi mogli ići putem izlaska iz recesije. Važno je da se taj dobar rezultat potvrdi i u prvim kvartalima ove godine. Ja se nadam unatoč svim problemima koje postoje, da bi mogli u 2015. ipak mogli imati generalno pozitivnu stopu rasta prvi puta nakon izbijanja ove šestogodišnje recesije.
Usudite se možda prognozirati?
Jako je teško. Vidite kakve su oscilacije. U prvom mjesecu ove godine industrijska proizvodnja padne preko pet posto, a onda u drugom mjesecu već poraste dva do dva i pol posto. Naša ekonomija mala i vrlo senzibilna. Sama činjenica da je petrokemija u Kutini bila u remontu ili da nisu u tom trenutku radile rafinerije u Rijeci i Sisku se odrazilo na industrijsku proizvodnju tako da je ona u siječnju pala. Čim su te dvije velike tvornice počele opet proizvoditi u siječnju smo imali rast industrijske proizvodnje. Međutim, ono što ohrabruje je jedan taj stabilan trend rasta osobne potrošnje koja se mjeri povećanjem prometa u trgovini na malo. Praktički već šest, sedam mjeseci uzastopno imamo samo pozitivne stope. A to je ujedno i ta najvažnija komponenta BDP-a.
Izjavili ste da se konačan efekt rasta gospodarstva mora vidjeti i na rastu zapošljavanja. Koliko bi se onda ove godine trebalo povećati zapošljavanje s obzirom na rast ili se to tek može očekivati iduće godine kada BDP nekoliko kvartala bude u pozitivi?
Evo upravo ovo drugo što ste rekli. Dakle zapošljavanje uvijek malo kasni, jedno šest mjeseci do godine dana iza rasta BDP-a. Mi to vidimo i sada na podacima. Nažalost po službenim podacima zaposlenost još uvijek blago pada. Ono što će biti uspjeh u ovoj godini je to ako zaustavimo taj pad zaposlenosti i ako promijenimo to u trend blagog rasta. Istina tu ima vrlo različitih tumačenja, odnosno različitih podataka. S jedne strane imate podatke koji su bazirani na anketi radne snage, to je službena statistika Europske agencije, gdje bilježimo rast zaposlenosti već nekoliko mjeseci i to popriličnim brojkama. A s druge strane u ovom našem mjerenju, u Hrvatskom Zavodu za zapošljavanje, još uvijek imamo blagi pad zaposlenosti, zato što je drugačija metodologija. Ali ohrabruje to što je ovo anketno mjerenje ipak pokazalo neke pozitivne trendove i ja se nadam da će se oni brzo vidjeti i u ovim stvarnim mjerenjima Zavoda za zapošljavanje.
U razdoblju 2014. do 2020., kroz različite mjere i programe Hrvatskoj je dostupno i biti će dostupno preko 80 milijardi kuna. Proračunski prihodi za ovu godinu su preko 106 milijardi kuna, znači da bi za 6 godina mogli privući više od 3/4 jednog proračuna?
Tako je.
Koliko je to realno?
To je ovisno o našoj sposobnosti, sposobnosti svih subjekata koji će sudjelovati u apsorpciji EU fonova. Evo upravo smo sada u jednoj kampanji diljem Hrvatske da ljude upoznamo sa svim mogućnostima EU fondova. Sutra smo u Rijeci, a prošli tjedan smo bili u Osijeku, preko 300 ljudi je bilo na tom skupu. Zaista, svi su vrlo zainteresirani.
Koja su najčešća pitanja?
Najčešća pitanja su kada je prvi poziv, kada ćemo moći prijaviti projekte, što je s konzultantskom pomoći, koga izabrati za konzultanta itd. Znači jako puno pitanja, a mi smo se trudili odgovoriti svima. U ovoj sada informativnoj, tj. edukativnoj kampanji, nastojat ćemo otići i u puno manjih gradova i objasniti svim zainteresiranim ljudima sve o EU fondovima. Cijelu priču smo nazvali "Zajedno do EU fondova", jer ovo nije samo posao Vlade, jer kao finalni korisnici pojavljuju se tvrtke, odnosno poduzetnici, građani, civilne udruge, jedinice lokalne samouprave... I bez njihove pomoći u ovom poslu teško da ćemo ostvariti taj rezultat koji želimo.
Je li vas iznenadio pad izvoza u siječnju od 7% u odnosu na prošlu godinu kao i pad uvoza od 15% ?
Čim pada industrijska proizvodnja, onda posljedično pada i izvoz. Izvoz se odnosi na izvoz industrijskih proizvoda. S druge strane je turizam, koji je isto bitna komponenta u ukupnom izvozu. To je jedan logičan slijed stvari, međutim ono što ohrabruje je da u veljači dolazi do novih trendova i da i da će s eto pokazati u narednim mjesecima.
Europska komisija nedavno je od Vlade zatražila izradu uvjerljivijeg nacionalnog plana reformi koji Vlada treba predati do kraja ovog mjeseca. Što Komisija točno traži od Vlade?
Komisija traži doista jedan vrlo obuhvatan plan reformi, nastavak nekih stvari koje smo započeli u prethodnom razdoblju i neke mjere koje bi bile žurnije od onoga što smo planirali u ranijim dokumentima i već do kraja ove godine. Ovih dana finaliziramo taj dokument u jednoj živoj interakciji s ljudima iz komisije. Ja očekujem da ćemo do kraja tjedna imati taj draft cijelog dokumenta, dakle nacionalnog programa reformi.
Hoće li biti rezanja ili, kako Vi na optimističan način kažete,prostora za povećanje učinkovitosti? Hoće li biti nečega što će građani osjetiti na svom džepu?
Dakle drugi dio priče je program konvergencije, isto jedan dokument koji trebamo isporučiti u kojem su mjere za fiskalnu konsolidaciju. Znači za smanjenje deficita, najblaže rečeno. Ili ovo što Vi kažete, eventualno neke mjere za rezanje troškova. Da, morat će biti i tih mjera, jer deficit u prošloj godini, ukupni deficit, ne onaj državni koji je bio u prihvatljivim okvirima, nekih 12, 5 milijardi kuna. To je nikad bolje zapravo, no kad na to dodate sve deficite javnih poduzeća, lokalne samouprave i svih ostalih institucija koje jesu javni sektor u općem smislu, onda taj deficit naraste i iznad 5,5 posto prema prvim računicama. A da bi zadovoljili ta fiskalna pravila koja su definirana već prošle godine, mi ćemo morati učiniti određeni napor da pripremimo i implementiramo mjere koje će imati svoj utjecaj i na prihodnu, ali i na rashodnu stranu proračuna.
Gdje ćete uzeti škare?
Još je rano o tome govoriti, međutim u javnosti je bila riječ o konačno jednom ozbiljnijem pristupu spajanja agencija međusobno, o rezanju troškova unutar agencija, standardizaciji određenih troškova kao što su troškovi putovanja, automobila, intelektualnih usluga i drugi materijalni troškovi. Tako da će tu biti u konačnici nekih zahvata koji će morati rezultirati određenim uštedama.
Vi ste to planirali učiniti, ali ne tolikom brzinom kojom od vas traži Europska komisija!
Upravo to. Ali sada su stvari sa strane komisije malo zaoštrene i mi tu pokušavamo naći jedan dobar dogovor, odnosno sporazum s komisijom kako u idućoj godini u provedbu reforme.
Ako se ne nađe zajednički jezik strahujete li da ćemo ući u korektivni postupak za ispravljanje makroekonomskih neravnoteža, odnosno poseban nadzor, u koji dosad nijedna država nije ušla?
To u najvećoj mjeri ovisi o nama. Mi moramo biti posvećeni reformama i moramo ih ubrzati. To nam je za sada najveća primjedba da reforme radimo, ali nedovoljno brzo. To je ključna ocjena Europske komisije i mi ih moramo ubrzati. Nije povoljno vrijeme za to, izborna godina nikada nije vrijeme za to, za poduzimanje takvih koraka.
Rekli ste to kolegama u EU komisiji?
Jesmo. Isto tako smo rekli neovisno o tome nećemo stati s tim procesima i ovo vrijeme do kraja mandata ćemo sigurno iskoristiti za provedbu određenih reformi na koje dajemo naglasak i u ovom dokumentu.
Prije 3 godine i 7 mjeseci potpisan je ugovor između Grada Splita i tvrtke Mejaši prvi, prema kojem su građani trebali dobiti najveći trgovački centar u Splitu i njegovoj okolici. U tom trenutku to je bio projekt od visokog interesa za Grad s aspekta poticanja ulaganja i otvaranja novih radnih mjesta, kako stoji i u samom ugovoru. S obzirom na to da je bila riječ o projektu koji je nosio 75,5 milijuna eura investitoru je odobren urbanistički bonus od maksimalnih 25 posto, a sukladno kojem je izmijenjen generalni urbanistički plan grada Splita. Više od tri godine kasnije gradnja najvećeg trgovačkog centra stoji, prometnice nisu izgrađene niti su riješeni imovinsko-pravni odnosi.
Pa nažalost. Jer svaki taj projekt koji donosi nova ulaganja u ovim vremenima smanjenih investicija, sigurno bi dobro došlo i u Splitu. Ono što nije dobro je da otvaramo ne znam ni ja koji trgovački centar, pitanje je gdje je potražnja, što je s dohodcima, ljudima koji bi novce trošili u tim trgovačkim centrima. To je ovako malo pitanje vremena u kojem živimo . Ali s druge strane ovdje je najveći problem imovinsko-pravnih odnosa oko rješavanja tih koridora kroz koje bi trebale proći ove spojne ceste.
To je investitor bio dužan napraviti, niti su počeli taj imovinsko-pravni dio, dakle ništa još nije napravljeno!
Ja zaista ne znam detalje do kud se tu došlo, ali ono što mogu iz medija saznati je to da postoji još nekoliko imovinsko-pravnih problema na trasama tih spojnih cesta . Nadam se da će investitor to uspjeti riješiti u nadolazećem vremenu, jer centar već izgleda jako impozantno gledajući s ceste i to će definitivno biti jedan od najvećih trgovačkih centara uopće u tom dijelu Hrvatske.
Kako je moguće da se uđe u tako vrijedan posao s neprovjerenim investitorima?
Tu postoje određeni mehanizmi kada je riječ o rješavanju imovinsko-pravnih odnosa, postoje i određeni oblici tzv. izvlaštenja zemljišta s odgovarajućom naknadom vlasnicima. No, međutim uvijek dolazi i do odgovarajućih sporova koji se sudski rješavaju i onda to traje.
Kada Splićani mogu očekivati da će se riješiti taj problem?
To bih morao provjeriti s gradonačelnikom, ne znam detalje.