Davor Rendulić
http://www.soundset.hr/vijesti/interview-tjedna/branko-grcic
U Interviewu tjedna na Soundsetu gostovao je potpredsjednik Vlade Branko Grčić.
Potpredsjedniče Grčić drago mi je da ste našli vremena i posljednji dan 2014. došli na Soundset jer se za vas priča kako ste jedan od najoptimističnijih ljudi u ovoj napaćenoj zemlji gdje je kako bi to Balašević rekao osmjeh događaj. Vjerujem da ćete nam dati malo optimizma za iduću godinu.
Pokušavam biti optimist u mjeri u kojoj je to primjereno trenutku u kojem živimo, pri čemu imam jednu jasnu poruku da čovjek koji preuzme odgovornost raditi u Vladi ili na bilo kojoj političkoj funkciji pa čak i voditi firmu, ako ne vidi neku svijetlu budućnost, ako nema neku strategiju, ako nema jasno postavljene ciljeve i ako ne zna kako ih postići, onda ne treba to ni raditi.
Ima li u Vladi među ministrima pesimista?
Uvijek se pojavi i faza rezignacije. Kad se jako napnete da odradite neki posao, a to nema odjek u javnosti kako vi očekujete, onda vas uhvati osjećaj rezignacije i pesimizma. Međutim, kad znate da imate jasan put i jasan plan, idete ''čupati'' dalje. Znate da kad ste ušli u Vladu, znate da ste preuzeli izrazito odgovoran posao. Da ste mogli odabrati, kao mnogi ljudi oko vas, neki manje stresan posao, da ste mogli puno više vremena posvetiti obitelji, da ste donijeli odluku takvu kakvu jeste onda nema nazad. Mandat je tu, traje četiri godine, i u te četiri godine morate sve svoje umne i fizičke sposobnosti i potencijale upregnuti da ono što ste namjeravali i planirali realizirate na dobrobit građana.
Izjavili ste da ste optimist jer su pesimisti jačaju industriju antidepresiva.
To je naravno bila zafrkancija, ali u konačnici je istina. Ne isplati se biti pesimist.
Za vas kažu da ste nepopravljivi optimist, kažu da komparacija pridjeva optimističan glasi: optimističan, optimističniji, Branko Grčić.
U 24 sata je bila strašno dobra vijest pod naslovom: ''Konačno dobra vijest. Grčić je postao pesimist.''To više govori o mentalitetu, prevladavajućem stavu u javnosti, gdje na stvari gledamo više crno nego što to stvarno je. Naravno da bi nam trebalo malo više vremena da vam ja tu svoju tezu potkrijepim, ali prije svega nekim objektivnim pokazateljima i usporedbom nas i drugih zemalja u našemu okruženju. Mnogi u našemu okruženju imaju prosvjede, imaju proteste. Sindikati se dižu, ljudi su na ulicama i ovako i onako. Znate gdje je razlog? Jako se malo o tome govori. Neke su zemlje, nakon što su 2008./2009. upale u krizu, krenule radikalno rezati sve živo, da su krenuli rezati plaće po 15-20 posto, rezali su mirovine 15-20 posto. To se u Hrvatskoj nije dogodilo. Kad nam pripisuju da 12 kvartala nismo ostvarili rast – nije 12 kvartala. 24 kvartala je u pitanju. Ona Vlada prije nas je potonula kada je riječ o BDP-u čak 10 postotnih poena. U tom mandatu je palo čak 10 posto, a mi smo se tu približili da smo radikalnije zahvatili u javnu potrošnju. Možda bismo više prostora stvorili za gospodarstvo. Možda bi taj oporavak bio brži, ali vidite gdje je problem. Bi li građani bili sretni što bi im plaće, mirovine i socijala bile manje?
Kada se desi pad BDP-a vi ne kažete da je to pad BDP-a već predzadnja faza prije početka uzleta.
To ja nisam rekao.
Hoćemo li iduće godine živjeti bolje?
Dok god građani ne osjete u vlastitome džepu, novcu koji primaju s raznih osnova veću vlastitu kupovnu moć, taj boljitak neće biti toliko transparentan. Neki se signali u popravljanju ekonomske situacije vide. Standardu naših građani će neke mjere koje smo poduzeli prijati, već od 1. siječnja ove porezne izmjene koji smo imali oko poreza na dohodak ipak bi trebale povećati plaće za negdje oko milijun naših građana između sto i tisuću kuna, ovisno o visini plaće. Kod većine bi se to trebalo vidjeti iza Nove godine. Mirovine, gdje ljudi plaćaju porez na njih, također će biti nešto veće, jer smo i tu neke razrade pomjerili i bit će manje porezno opterećenje. Troškovi života neće rasti nego padaju. Benzin je pao gotovo 25 posto u samo nekoliko tjedana. Očekujem da će se nastaviti niža cijena barela i u narednom razdoblju, i da će se to jako odraziti i na gospodarstvo. Procjene govore da bi to pridonijelo oporavku stope rasta BDP-a.
Gdje ćete večeras za Novu?
Bit ću s prijateljima, a onda iza toga idemo na rivu. Nadam se da će nam vrijeme to dopustiti.
Bili ste u stožeru Josipovića i kolege novinari mi kažu kada ste vidjeli prve nepotpune rezultate DIP-a u kojima je Josipović imao 8% prednosti da ste izjavili "Nećemo drugi krug". Je li vas i tada obuzeo vaš nepopravljivi optimizam?
To je naravno bila šala. Volio bih da se tako dogodi i u drugome krugu, što realno i očekujem. Mislim da taj bazen glasova i drugih kandidata s obzirom na neka njihova politička viđenja, posebno pritom mislim na gospodina Sinčića, na neki način ide u korist sadašnjem predsjedniku Josipoviću i da on ima dosta dobre izglede. Bit će da je tu druga strana gospođe Kolinde Grabar Kitarović iskoristila svoj maksimum i da će puno teže rasti u tom drugom krugu, nego što to može gospodin Josipović, pa ćemo vidjeti.
Smatrate li i vi kao ministrica Opačić da je Ivan Sinčić ''šarena laža''?
Ne. Ono što je gospodin Sinčić kao mlad čovjek vješto odigrao, to je da jednim vrlo osobenim stilom i jednostavnim porukama koje naši građani vrlo lako percipiraju, od odnosa prema bankama, financijskom sektoru, dugovima građana na čemu Vlada radi već dugo u pripremi ovoga programa kojim će odraditi oprost dugova za jedan dio najsiromašnijih, ugroženih građana, i o drugim političkim pitanjima. Na taj način je izazvao pozornost jednoga dijela javnosti i dobio iznenađujuće velik udjel glasova. Moja osobna procjena govori da je taj krug građana bliži i ljevici i gospodinu Josipoviću , i da se tu može napraviti napredak u drugome krugu.
Mnogi analitičari smatraju da Kolinda Grabar Kitarović ima više prostora za napredak u drugome krugu, nego gospodin Josipović, s obzirom da je tu i gospodin Kujundžić koji je osvojio 6 posto glasova, ali njegovi su glasači skloniji desnoj struji nego Ivi Josipoviću, s obzirom da je on bio njegovi najveći kritičar za vrijeme prvoga kruga izbora.
Reći ću vam iz vlastitoga iskustva. U svom bližem krugu sam čuo prijatelje koji su rekli da će izlaziti sada u drugi krug, u koji ulazi Josipović. To je bilo prevladavajuće raspoloženje. Mnogo je takvih primjera. S druge strane, tu je vrijeme koje je bilo dosta loše i omelo značajan broj građana da izađu na izbore. S treće strane, mislim da je u stožeru gospođe Grabar Kitarović bila čvršća disciplina u organizacijskom smislu, mislim da su oni maksimalno izvukli van na birališta svoje simpatizere, a da ta razina discipline nije bila na drugoj strani, što mislim da će se u drugome krugu sigurno vidjeti. Najava je to jedne tijesne i ozbiljne bitke i tako je treba shvatiti. To je poruka mojim i našim istomišljenicima – bitka se vodi do kraja i treba izaći u drugi krug i potvrditi pobjedu gospodina Josipovića, nadam se.
Premijer Milanović izjavio je kako je ova Vlada teret Josipoviću. Zašto ste mu teret ako ističete kako ste pokrenuli reforme, kako je već neko vrijeme prisutan rast izvoza, da smo povukli više novaca iz EU nego što smo uplatili, strana ulaganja su veća, a raste i industrijska proizvodnja.
Upravo ste otkrili sve. I ono gdje Vlada objektivno može biti teret u smislu provedbe reformi, koje su uvijek teške, s kojima nikada ni građani, a ni mi osobno nismo sretni, ali znamo da ih moramo provesti radi neke bolje budućnosti i tu definitivno to opterećuje i nas u Vladi, i građane i predsjednika Josipovića. Međutim, postoji druga strana medalje, gdje se neki ključni efekti koje ste nabrojali počinju vidjeti. Sramežljivo, ali se vide. Percepcija je takva da se to još ne vidi toliko u javnosti, ali statistika, ono što je nepobitno, statistički pokazatelji državnoga zavoda, ministarstva financija, HNB-a, pokazuju da se neke stvari kreću u pozitivnome smjeru. Ne možemo reći da industrijska proizvodnja nije rasla u 10 od 11 mjeseci. U 11. mjesecu je 2,8 posto rasla industrijska proizvodnja. Spomenuli ste strana ulaganja. Da smo dobili ogromnu mogućnost kroz fondove, da je moja ekipa ugovorila milijardu eura od ukupno milijardu i dvjesto koliko nam je na raspolaganju. Dakle, zatekli smo 250, a 750 smo mi ugovorili u tri godine. Dok god to građani ne osjete u smislu otvaranja novoga radnoga mjesta, zapošljavanja, i onda te plaće koje će se predočiti u džep, jako ćemo teško predočiti sve te efekte. Moram reći da se dobre vijesti puno teže probijaju u javnost od onih loših, problematičnih, ali to nije samo u Hrvatskoj.
Smatrate li da bi u 2. krugu predsjednik Josipović trebao voditi kampanju da se distancira od Vlade?
Ne, nego da Vlada i gospodin Josipović kažu jasnu poruku oporbenjacima. Te poruke koje vi šaljete, da Vlada nije ništa učinila ili da je nesposobna, jednostavno niste u pravu. U mandatu ove Vlade, nakon dvije godine jakih snažnih priprema dolaze ključni, prvi rezultati, čak i brže nego što je to u nekim drugim sredinama. Zašto? Zato što je naša situacija bila poprilično teška kad smo uzeli vlast. Sjetite se samo brzine rasta duga u mandatu prošle Vlade, kredita, zaduženja, rasta kamata, s time i rasta deficita države koje mi kao Vlada moramo rezati i dovesti na neku upravljivu mjeru, normalnu, s kojom se može živjeti. Manje-više smo mi to sve zaokružili. Deficit će biti manji nego što smo u rebalansu postavili, da bismo krenuli tim putem fiskalne konsolidacije i uređenja situacije, i da bi na neki način ušli u 2015. kao prijatelji zajedno s Europom koja će nam pomoći da u tom gospodarskom sustavu uspostavimo neke nove temelje za bolju budućnost.
Tko je većinski vlasnik u Ini je li to MOL ili kako tvrdi Ivan Sinčić Ivica Todorić, Ante Vlahović, Franjo Luković i bivši premijeri Valentić i Gregorić. Kakva su vaša saznanja?
Moja saznanja su da najveći udio trenutno u vlasništvu ima mađarska kompanija MOL. Iza toga odmah hrvatska država. To je istina i iza toga mi stojimo. Zašto bismo pregovarali s MOL-om, zašto bi sada bio taj arbitražni postupak u tijeku. Istina, ja se ne mogu vraćati u prošlost onih prošlih Vlada na koji način su s INO-m upravljali, na koji način su privatizirali INU, ali znam što je trenutna situacija. Mi s INO-m nismo u potpunosti zadovoljni. Zašto? Zato što svi oni najavljeni planovi, o ulaganju u naše rafinerije prije svega, sisačku, riječku, - u ovome se trenutku spominje zatvaranje, zato što INA i većinski vlasnik nisu odradili to što su trebali. Mi ćemo i dalje raditi u ovih godinu dana ostatka mandata da se to ne dogodi, da INA ponudi jasne smjernice budućega razvoja, pa u tom kontekstu i budućnost rafinerije, pa i kada bi došlo do bilo kakve redukcije kapaciteta onda mora biti jasna sudbina ljudi koji tamo rade. INA ima puno drugih mogućnosti investiranja, i u nove proizvodne kapacitete i druge koji čine dio sustava, a u tom vidim i mogućnost reorganizacije, restrukturiranja i stvaranja alternativnih opcija za zapošljavanje tih istih ljudi koji rade u rafineriji.
Što Vlada može napraviti u posljednjoj godini mandata. Hoće li smatrati uspjehom, ako sve ostane na istom, znači ista nezaposlenost i isti pad BDP-a. 0,2 posto je bio zadnji pad. Možemo li očekivati rast i kada?
Puno se o tome priča. Kad gledate percepciju javnosti značenje BDP-a, u političkom smislu, nije uvijek presudna stvar. Spomenut ću vam primjer Račanove Vlade iz 2003. Kad je Račan gradio autocestu prema Dalmaciji, i najveći infrastrukturni projekt u Hrvatskoj, digao je kompletan građevinski sektor na noge i ostvario stope rasta od pet do šest posto, a izgubio je izbore. Što je u strukturi BDP-a? Tu je osobna potrošnja koja se lagano oporavlja, tu je izvoz koji raste enormno, tu je javna proračunska potrošnja, i investicije, gdje imamo ozbiljnih problema već osam godina. Ključ oporavka je podignuti investicije, poduprijeti poduzetništvo, a kroz javni sektor, posebno kroz EU fondove koji nude ogromne novce u milijardama. Ono što je u EU fondovima je potpuno bespovratno. Tu vidim ključne poluge i materijale za budućnost, i rekao bih oporavak BDP-a u idućoj godini.
Autoceste ispadaju veći uteg nego korist. Monetizacija je jedno od rješenja koje predlažete.
Točno, opterećeni smo jednim velikim dugom kredita iz kojih smo financirali cestu. Niti jednog trenutka nam nije žao da se ta cesta dogodila. Cesta je preporodila Dalmaciju, pružila ogromnu razvojnu šansu, ali ostao je dug, krediti i ogromne kamate koje mi plaćamo tim svjetskim centrima.
