Razgovarala : Ljubica Gatarić
Potpredsjednik Vlade Branko Grčić uvjeren je da će se uspješno realizirati ovogodišnji plan javnih investicija, a u intervjuu za Obzor opširno govori o vladinim projektima, korištenju sredstava iz strukturnih fondova, reformi jedinica lokalne samouprave.
Najavili ste da će Hrvatska od sredine ove godine postati veliko gradilište. Kako se realizira ovogodišnji investicijski plan od 70 milijardi kuna?
Investicijski plan države se ostvaruje, možda ne onom dinamikom koju bismo mi htjeli. Kriza dugo traje, jasno da je sve manje strpljenja, ali u ekonomiji se ne mogu stvari rješavati preko noći. Naš je plan javnih investicija ambiciozan, u 2013. planirali smo investirati više od 14 milijardi kuna kroz javna poduzeća i još pet milijardi kroz proračun. Uvjereni smo da ćemo osigurati najmanje 90-postotno ostvarenje tog plana, a velik dio otežanog financiranja kanimo riješiti preko međunarodnih financijskih institucija poput EIB-a, EBRD-a ili Svjetske banke.
Ovaj tjedan zatražio sam od uprava javnih poduzeća da prilagode svoje planove i organizaciju izvedbe na terenu tako da do kraja rujna, najdalje listopada, dakle prije zime, ostvare najmanje 80% od planiranog iznosa ulaganja u 2013. U tu svrhu mijenjali smo i Zakon o javnoj nabavi koji osigurava da se na fleksibilniji mogu angažirati dodatni kapaciteti, podizvođači, kako bismo ubrzali projekte.
Jeste li ‘odčepili’ sve rupe?
Poznato je da je bilo zastoja bilo zbog problema u građevinskom sektoru, pojedine tvrtke imale su blokirane račune, u dijelu njih pokrenute su i predstečajne nagodbe, ali ne treba zaboraviti da smo ove godine samo u cestogradnji “odledili” projekte ukupne vrijednosti veće od 4 milijarde kuna u raznim dijelovima Hrvatske, od čega je mjesecima bila blokirana finalizacija tih projekata u vrijednosti oko 1,1 milijardu kuna. Još je važnije da pokrenemo privatne investicije čiji je pad veći od 40 posto u četiri krizne godine prouzročio i pad gospodarstva. Upravo su privatne investicije dominantne, iznose gotovo 50 milijardi kuna. Pomaka ima, osobno sam svjedočio realizaciji investicija francuske grupacije Saint Jean Industries u Slavonskom Brodu, talijanske Calzedonije u Knegincu, grupacije Danieli u sisačkoj željezari itd. A na pomolu su i neke nove privatne investicije u području turizma te obnovljivih izvora energije koje će donijeti novo zapošljavanje. Veliki je problem što se nastavlja recesija u Europi. Mi smo dio Europe, dijelimo sudbinu europskih zemalja, posebice naših susjeda i najvećih vanjskotrgovinskih partnera, Italije i Slovenije koja je sada, u prvom kvartalu, pala čak 4,8%. Kad njima nije dobro, teško može biti nama, a pogotovo kad je toliko unutarnjih nagomilanih problema koje moramo riješiti. Upravo u rješavanju unutarnjih problema i posebno kroz ubrzano restrukturiranje pojedinačnih tvrtki i gospodarstva u cjelini vidim veliku priliku za nas.
Mislite li da radne skupine koje ste osnovali mogu doista promijeniti poslovnu klimu i poduprijeti investicije. Najavili ste i osnivanje skupine za vanjsku trgovinu i potporu stranim investitorima?
Bez obzira na velik broj državnih tijela, ureda, agencija, Hrvatska je još uvijek u institucionalnom deficitu. To znači da nam treba još bolja organizacija, partnerstvo, osobito između države i privatnog sektora, procedure koje neće ovisiti o politici te generalno bolji menadžment u javnoj upravi. Prvih nekoliko mjeseci u Vladi pomoglo mi je da shvatim kako su redovite Vladine koordinacije primarno usmjerene na usklađivanje zakonodavnih aktivnosti i kako ostaje relativno malo prostora da se na toj, najvišoj razini, podrobnije raspravlja o politikama i njihovoj operativnoj provedbi, osobito kada je riječ o industrijskoj, odnosno investicijskoj politici. Dakle, radne skupine za privatne i javne investicije te za pripremu apsorpcije EU fondova nisu same sebi svrha, već se na njima svakih 7 ili 15 dana raspravljaju i na transparentan način otklanjaju prepreke u tim ključnim segmentima. U prvih pet mjeseci rada skupina postignuti su značajni rezultati. Odblokirano je 8 projekata vrijednih oko 400 milijuna eura. Identificirano je 120 projekata malih i srednjih poduzetnika te još 25 velikih koji su se prijavili za potpore u okviru zakona o poticanju ulaganja, a vrijednost im je približno 6-7 milijardi kuna. U potpunosti smo pripremili 9 velikih projekata za EU fondove u vrijednosti 550 milijuna eura. Definirali smo 60 mjera koje treba provesti kako bismo ojačali poslovnu, investicijsku klimu. Velika očekivanja imam i od povjerenstva koje će se baviti poticajima i pomoći izvoznicima, a u okviru ovog novog projekta očekujem i puno dinamičniju fazu u razvoju hrvatske gospodarske diplomacije.
Spočitnuli ste bankama da ne kreditiraju gospodarstvo. One odgovaraju da nije problem u bankama, nego u nedostatku ideja, birokraciji i skupoj državi. Dokad će trajati to prebacivanje loptice s jedne na drugu stranu?
U ovako teškim vremenima za gospodarstvo moramo otvoreno razgovarati o svim problemima, pa i o ulozi banaka u oporavku. Bez novca, bez povećanja likvidnosti, bez veće dostupnosti kredita poduzetnicima za nove projekte preokret će biti nemoguća misija. U ovom trenutku investicije su ključ oporavka. Ono što se događa zadnjih godinu dana, kada je ukupna aktiva i izloženost banaka prema gospodarstvu pala za 15 milijardi kuna ili 12 posto, temeljni je rizik koji nam ne ide na ruku. Sve to događa se neovisno o još uvijek prisutnom rastu štednje, a “povlašteni” položaj kod banaka, izgleda, zadržala je još samo država. Dostupnost kredita svela se na 15-20 posto gospodarskih subjekata. Njihova kredibilnost srozala se zbog niza razloga, od slabe kapitaliziranosti do pada vrijednosti kolaterala, problema na tržištima, a u pravu su i oni koji upozoravaju na sporost i težinu procesa njihova restrukturiranja.
Svjesni smo da banke u ovakvim uvjetima zaoštravaju kriterije upravljanja rizicima. Zato je naša poruka o potrebi podjele rizika i traženja novih instrumenata financiranja više nego jasna. Inzistirali smo na jačoj ulozi HBOR-a, HAMAG Investa, fondova gospodarske suradnje koji su u prošloj i ovoj godini preuzeli značajan dio rizika na sebe i intenzivno pomažu u restrukturiranju gospodarstva. No, nažalost, to još uvijek nije dovoljno. To se posebno vidi u usporenoj provedbi desetaka predstečajnih nagodbi. Ni banke, a ni država, nemaju posebnog interesa da ulaze u vlasničku strukturu tvrtki koje se restrukturiraju. Mi nemamo ekspertizu a ni upravljački kapacitet da bismo se bavili izravno ozdravljenjem tvrtki. Zato trebamo partnere iz poduzetničkog sektora koji će taj posao odraditi do kraja. Dakle, hoću reći da je odgovornost za gospodarski oporavak na svim akterima i jedino nas suradnja, a ne pokušaji prebacivanja odgovornosti, može odvesti na pravi put.
Kad biste mogli vratiti vrijeme, biste li opet išli na povećanje PDV-a da biste izbjegli jače rezanje rashoda?
Svrha većeg PDV-a nije bila izbjegavanje smanjenja rashoda. Pa u 2012. smo rashode i deficit smanjili za više od 4 milijarde kuna. Jednostavno, kao i mnoge zemlje u okruženju, išli smo prema smanjenju troškova rada rezanjem doprinosa na plaće, a to smo kompenzirali većom stopom PDV-a. Da su prilike bile bolje i da smo ostvarili gospodarski rast, nastavili bismo s rezanjem doprinosa i u ovoj godini.
Lokalni su izbori iza nas. Hoćete li ići u reformu koja bi podrazumijevala smanjenje broja općina i gradova?
Kad bismo danas pitali građane imamo li previše općina, gradova i županija, gotovo sigurno bi odgovor bio jednoznačan i potvrdan. To se stalno ističe i zacijelo mnogi očekuju drukčiji teritorijalni ustroj. S jedne strane, pojedine od njih ne mogu financirati ni svoj “hladni pogon”, a s druge opet ima malih općina koje su ostvarile golem napredak u razvojnom smislu i opravdale svoje postojanje. Uvijek je mjerilo koliko jedinice lokalne i područne samouprave pridonose kvaliteti života građana. U ovom trenutku mogu najaviti da ćemo se u ovoj godini ozbiljno pozabaviti redefiniranjem nadležnosti JLS u odnosu na njihov fiskalni kapacitet, a tome želimo prilagoditi i sustav fiskalnog izravnanja kako bi država pomagala one jedinice koje to doista i zaslužuju. Drugo, ovih dana ćemo otvoriti javnu raspravu o rješenjima iz Zakona o regionalnom razvoju koja bi konačno trebala implementirati “indeks razvijenosti”. Više od 100 jedinica po novome bi modelu trebalo ući u sustav mjera za poticanje razvoja manje razvijenih područja Hrvatske, ali bi sličan broj onih koji danas jesu u sustavu ispao. Riječ je o ozbiljnoj reformi koja uvodi više reda i pravednosti u sustav regionalnih razvojnih poticaja. Naš prijedlog ide u smjeru da se trajno ili kroz prijelazna razdoblja zadrži specifičan položaj nekih područja kao što su otoci, ratom stradala područja i slično.
Koja je najbolje organizirana sredina kad je riječ o korištenju sredstava iz europskih fondova?
Ima odličnih primjera u svim regijama, a možda nešto osjetnije na sjeverozapadu zemlje, u Istri te na osječkom području, a pogotovo u programima prekogranične suradnje. Gdje god sam u posjetu, pozivam ljude da nam se jave, da će dobiti tehničku pomoć mog ministarstva, da ćemo sufinancirati izradu projektne dokumentacije u fazi pripreme projekata. Prethodne i ove godine odvojili smo 70 milijuna kuna za razradu projektne dokumentacije za projekte čiji su nositelji na regionalnoj i lokalnoj razini.
Mi smo na državnoj razini napravili ogroman posao da bismo ostvarili dobar start u apsorpciji. Do kraja godine očekujemo pokretanje javne nabave za 9 velikih projekata u sektoru željezničkog prometa, vodoopskrbe, pročišćavanja i odvodnje te istraživanja i razvoja u ukupnoj vrijednosti od 550 milijuna eura, a do kraja prvog kvartala 2014. očekuje se pokretanje 14 javnih natječaja za dodjelu većeg broja pojedinačnih potpora kroz koje će krajnjim korisnicima, najviše poduzetnicima i nevladinim udrugama, biti na raspolaganju 120 milijuna eura. Zajedno je to 670 milijuna eura, što je kudikamo više od alokacije za drugu polovicu 2013. koja iznosi oko 450 mil. eura.
Nedavno ste na skupu poduzetnika javno polemizirali o tome da se konkurentnost gospodarstva ne može svesti samo na rezanje troškova u tvrtkama?
Da. Moj naglasak je bio na “samo” i tu se nismo razumjeli. Dakako da je kontrola troškova važan segment upravljanja kompanijama u nastojanju da se prilagode konkurenciji na sve zahtjevnijem tržištu. Ipak, nije dobro ako se to koncentrira uglavnom na kresanje troškova otpuštanjem radnika ili smanjenjem plaća. Nedavno, u izvješću o konkurentnosti, našem poslovnom sektoru je, među ostalim, prigovoreno da je nedovoljno fleksibilan te da su zaposlenici slabo motivirani. Međutim, moja intervencija je išla u potpuno drugom smjeru.
Jasno je da se konkurentnost ne može graditi samo, naglašavam samo, na kresanju troškova, već se mora jačati ulaganjem u nove tehnologije i razvoj proizvoda, čime se povećava produktivnost i dodana vrijednost. Za nas je to važno jer se dvije trećine gospodarstva nalazi na srednje niskoj i niskoj tehnološkoj razini. Pred nama je golem teret da tu strukturu mijenjamo. To je i fokus politike EU. U strukturi ulaganja iz fondova EU istraživanje, razvoj, inovacije i jačanje ljudskih resursa na prvom su mjestu. I mi to u idućim godinama moramo iskoristiti. Želimo imati više tvrtki poput Ericsson-Tesle, Končara, Plive, Jadran galenskog laboratorija, T-HT-a...